1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Britanci se povukli iz Basre

Holger Senzel4. septembar 2007

Britanske trupe su se nakon četiri i po godine povukle iz grada Basre. Za razliku od SAD, Velika Britanija, je na ovaj način ustvari htjela da njeno povlačenje izgleda časno, smatra u svom komentaru Holger Senzel.

https://p.dw.com/p/BbCu
Britanski vojnici napuštaju grad Basru, na jugu IrakaFoto: AP

Ono što treba da padne u oči nije to što su se Britanci povukli iz Basre, nego to što su ostali na jugu Iraka. Poput SAD, i Britanci ustvari žele da se što prije izvuku iz svega. Prvobitni plan je glasio da se Irak par mjeseci nakon invazije prepusti domaćim snagama sigurnosti. Računalo se da će toliko biti dovoljno da se u Irak uvede red i mir. Od tada je proteklo četiri godine.

Irak i dalje predstavlja samo krvavu katastrofu. Ovo ne kažu komentatori u novinama, koji pročešljavaju svjetsku politiku, ovo ne kažu opozicionari koji žele da kritikuju rad svojih vlada. To tvrde profesionalci koji se nalaze direktno na frontu, u Iraku. To tvrde visoki britanski oficiri, koji svakodnevno šalju vlastite vojnike u smrt. Oficiri ne vode visoku politiku, oni procjenjuju stvari racionalno i smatraju da je sve izvedeno potpuno diletantski. Još prije nekoliko mjeseci je glavnokomandujući britanske armije izjavio kako nije u stanju kontrolisati situaciju u Iraku.

Premijeru Gordonu Brownu te izjave ne odgovaraju. Kritike generala ga tjeraju na solidarnost sa SAD u trenutku kada mu to uopšte ne odgovora, kada želi da se oslobodi iz zagrljaja Washingtona. Poduhvat u Iraku predstavlja uspjeh, tvrdi Brown, mada baš kao i Bush dobro zna da je to laž. Baš kao što zna da situacija nije pod kontrolom i da nema pojma šta i kako dalje.

Britansko povlačenje na rate ne treba posmatrati kao američko-britanski razlaz. To je politika u stilu „spašavaj se ko može”, samo što se vodi na različite naččine. Washington šalje dodatne trupe nadajući se da će mir nametnuti masom vojnika, odnosno onako kako su Amerikanci i dosada dobijali ratove: materijalnom i tehnološkom prednošću nad protivnikom.

Britanci su počeli „časno povlačenje”, Basra je tek početak. Bez sumnje će uslijediti i potpuno povlačenje iz Iraka. To je i prilika za premijera Browna da se ogradi od politike svog prethodnika, Blaira. Iračani nisu u stanju da sami obezbijede red i sigurnost u svojoj zemlji - i ovo je tvrdnja britanskih oficira. Ali, za građane Velike Britanije, glavno pitanje naravno ostaje - kada će britanski vojnici kući? To je ono što će odigrati glavnu ulogu u svemu, jer, na kraju krajeva, bliže se izbori, a novog britanskog premijera neće birati Iračani.