1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kiosk

Brisel sve čini da spriječi pobjedu Radikala

Magazin Speigel piše o tome da se Evropa nada da će parlamentarni izbori u Srbiji izbaviti zemlju iz političke izolacije, ali da se ipak čini da gnjevni Srbi preziru pomoć Brisela.

default

Grafit u Beogradu

Spiegel piše o predizbornom skupu Srpske radikalne stranke u Čačku na kojem je nastupio, potpredsjednik stranke, Tomislav Nikolić.

„Ovaj 56-godišnjak je prije ovaploćenje suprotnog od onoga što je njegovu Radikalnu partiju ranije učinilo tako popularnom, a to je vječna brbljivost predsjednika te stranke Vojislava Šešelja koji je glasno vrijeđao svoje političke protivnike ili prijetio da će bombardirati glavne gradove zapadnih zemalja. Šešeljev zamjenik, Tomislav Toma Nikolić, nekada bliski suradnik srušenog srbijanskog diktatora Slobodana Miloševića, od Šešeljevog odlaska u Hag prije pet godina, stranku je uveo u umjerenije vode", ocjenjuje Spiegel i dodaje: "Pobjeda će značiti zaštitu za siromašne, obećava Nikolić i dobija glasan pljesak prije svih od penzionera koji su odavno izgubili nadu u bolju budućnost. Ipak on iznenađuje i vlastite članove partije. On, koji je donedavno pozivao Rusiju da izgradi vojnu bazu u Srbiji, iznenada traži distancu od svih velikih sila. „Naši ljudi ne žive ni u Moskvi, ni u Vašingtonu ili Briselu“, kaže Nikolić i dodaje: O sudbini zemlje se odlučuje samo u Srbiji."

Brisel polaže nade u „manekena“

Ankete govore da bi radikali na izborima 11. maja sa 30 posto glasova mogli biti najjača stranka. Diplamate EU trenutno svim snagama pokušavaju to spriječiti, piše Spiegel:

„Strahuje se da bi preuzimanje vlasti od strane radikala moglo biti noćna mora ne samo u vanjskopolitičkom smislu, već bi moglo izazvati nove nemire među manjinama u zemlji. Mađarska manjina u Vojvodini ili albanska na jugu Srbije u Preševskoj dolini već odavno prijete traženjem velike autonomije. Boris Tadić, velika nada Zapada, ostaje rastrzan između demonstrativnog patriotizma i proeuropskog kursa. On djeluje kao očajni mesija čija poruka utječe samo na one koji bi ga ionako birali. Nekadašnji maneken, čija prva supruga živi kao monahinja u pravoslavnom manastiru u Peći na Kosovu, važi za nekoga ko prije svega privlači glasove ženskih birača. Ako bi se morao odlučivati između Europe i Kosova, bez sumnje on bi izabrao Kosovo, obećava on i tako pokušava raspršiti sumnju u svoju nacionalnu osviještenost.