1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Brže, bolje i lakše do integracije

Učenje stranog jezika u obdaništu, potražnja posla radi riješavanja boravišnog statusa u Njemačkoj i kursevi za migrante o pravilnoj ishrani, teme su kojim smo se bavili u ovom izdanju rubrike «Utrokom o..»

default

Kako se lakše integrisati?

Život u stragu od protjerivanja. To je svakodnevica za ljude koji već godinama žive u Njemačkoj bez pravno regulisanog boravišnog statusa, sa tzv. «Duldungom». Sa ovim statusom u Njemačkoj je još uvijek oko 170.000 muškaraca, žena i djece. Prema nedavno usvojenom zakonu, pravo na stalni boravak u Njemačkoj će dobiti oni koji pored ostalog rade i zarađuju dovoljno novca za izdržavanje svoje porodice. Oni koji nemaju posao, trebaju ga pronaći do 2009-te, u protivnom slijedi vraćanje u matičnu zemlju. U posljednjih šest mjeseci, kategorija ovih ljudi je povećala potražnju posla, ali sve ne ide tako lako.

U potrazi za poslom

41 godišnji Šafi je iz Afganistana i u Njemačkoj zajedno sa suprugom i četvero maloljetne djece živi već sedam godina. Pravo na stalni boravak još uvijek nije regulisao i od novembnra prošle godine, kada je donijeta odluka o uslovima na ostanak stranaca u Njemačkoj sa tzv «Duldungom», Šafi traži posao.

« Posao sam bio pronašao.Dvadeset sati sedmično, sedam eura po satu. Međutim ured za strance je to odbio. Rekli su da je to premalo novca», priča Šafi koji je trebao u jednom magacinu prenositi gajbe i na taj način zarađivati sredstva za izdržavanje svoje familije.

Šafi se za posao raspitivao i u jednom restoranu u Hamurgu. Vlasnik restorana bi ga rado zaposlo, ali mora biti oprezan.

«Rekao sam da trenutno nemam posla ni za koga i da ne mogu isplatiti platu po tarifnom ugovoru», priča vlasnik restorana koji konobare plaća šest eura po satu. Da bi Ured za zapošljavanje Šafiju dozvolio da radi, vlasnik restorana bi mu morao plaćati devet eura.

Erna Hepp je advokat i zastupa oko 200 izbjeglica sa statusom «Duldung». Jedan od klijenata je i Šafi. Da bi dobio dozvolu boravka za naredne dvije godine, on mora pronaći dobro plaćen posao.

«Porodica sa četvero maloljetne djece ukoliko su oba roditelja zaposlena sa izdacima za stanovanje moraju zaraditi 2.459 eura neto. Od toga se oduzima dječiji dodatak što će olakšati dobijanje prava na boravak. Što znači da mjesečno moraju imati promanja ne manja od 1.827 Eura».

Laila, Šafjova supruga je frustrirana što njen muž još uvijek nije pronašao posao:

«Moj muže je pronašao još jedan posao i dokumenta odnio u Ured za strance. Oni su mu ponovo reli da čeka. Mi čekamo do dan danas. Zaista ne znam šta da radimo. Radno mjesto ne čeka dva ili tri mjeseca».

Nakon mjesec dana, Ured za strance je Šafija obavijestio da može doći i podići knjižicu socijalnog osiguranja. Možda će Šafi dobiti i zeleno svjetlo za njegov posao čistača?. Ukoliko je ono i dalje slobodno, jer poslodavac neće čekati. Šafi ima još dvije godine da pronađe posao.

Učenje stranog jezika još u obdaništu

Jedan od razloga što stranci u Njemačkoj ne mogu pronaći dobro plaćeni posao je što nisu dovoljno dobro obrazovani kako u zemljama odakle dolaze, tako i u Njemačkoj, gdje jednu od barijera čini poznavanje jezika. Da se to u budućnosti ne bi dešavalo, obdabništa i škole u Njemačkoj su prepoznale znak vremena i počele sa učenjem djece stranih jezika još u obdaništima. Koje šanse nudi višejezičnost, kako to funkcioniše i kako to izgleda sa naučne strane?

U principu je sasvim jednostavno: Jean Ochs je iz Velike Britanije i već dvadeset godina živi u Njemačkoj i odnedavno radi i kao odgajateljica u jednom obdaništu bliskom evangelističkoj crkvi u Dizeldorfu. Od prvog dana je sa djecom pričala samo na svom maternjem jeziku-engleskom. Ovu metodu rada sa djecom, objašnjava Anette Lommel, predsjednica „Udruženja za raniju višejezičnost u obdaništima i školama“.

„Načinom na koji radimo, djecu pokušavamo naučiti da slušaju jezik koji se nalazi u njihovom okruženju. Djeci pomažemo i gestikulacijom. Ako kažem, sada vežem pertle na cipelama, onda to radim i tako djeca razumiju o čemu se zapravo radi“.

Profesor Hening Wode je od samog početka rada udruženja. Profesor Wod, inače i sam lingvista, sa naučne strane je u Kielu posmatrao metode rada u obdaništima i školama sa ovom metodom učenja jezika. Radilo se o engleskom jeziku.

„Tamo djeca uče jezik onako kako su učila maternji jezik. U takvim slučajevima im niko nije objašnjavao šta to znači, nego su to morali sami rekonstruktuirati. Tako možemo uočiti da nam je do genetski i da nije problem. Mora se samo pojasniti da mogućnosti koje posjedujemo treba kasnije iskoristiti za učenje drugog ili trećeg jezika“.

Šta će ovaj način učenja jezika donijeti odbaništima, dakle djeci od tri do šest godina, trenutno širom Njemačke istražuje jedna grupa naučnika. Dr. Anja Steinlen sa Univerziteta u Kielu nadgleda rad sa djecom u jednom obdaništu u Kielu i nakon dvije godine, iznosi prvu među bilansu.

„Utvrdili smo da se u obje oblasti u prve dvije godine mnogo uradilo: povećao se i broj naučenih riječi ali i gramatika engleskog jezika. Interesantno je da nema razlike u rezultatima između dječaka i djevojčica“.

Naulnici su također iznenađeni što mlađa djeca u odnosu na stariju ne postižu bolje rezultate u učenju novog jezika. Testiranjem je također utvrđeno da se poboljšala komunikacija starije djece.

„Sa migrantima za migrante“-kursevi o zdravoj ishrani

Integracija stranaca u Njemačko društvno, nije samo poznavanje jezika i sistema, nego i pravilna ishrana. Oko 37 miliona odraslih i dva miliona djece i mladih u Njemackoj prema vladinim podacima ima prekomjernu težinu. Tim povodom je Kabinet na prijedlog ministra za zaštitu potrošaca Horsta Seehofera i ministra za zdravlje Ulle Schmidt prošlog cetvrtka donio radnu strategiju "Zdrava prehrana i kretanje". Nezdrava ishrana je prije svega problem djece koja žive u porodicama slabijeg imovnog stanja. I u porodicama imigranata prisutan je problem djece sa prekomjernom težinom koja se slabo krecu. Zatražene mjere za smanjenje ovog problema dijelom već postoje. "Sa migrantima za migrante" (MiMi) je projekat za migrante koji je inicirao Savez državnih kuca za zdravstveno osiguranje. Projekt predsviđa obuku migranata instruktora koji ce svoje zemljake na maternjem jeziku upucivati u njemacke metode za bolje zdravlje. Projekt postoji od 2003 godine koji je konacno proširen i na saveznu zemlju Sjeverna Rajna Vestaflija gdje su u toku prvi kursevi na maternjem jeziku.

Na kursevima se majke informišu o grahu kao zahtjevnoj namirnici koja dovodi do nadimanja stomaka Ali to Turci ne znaju u cijoj kuhinji postoji veoma mnogo jela od graha. Projektom MiMi želi se ukazati na ove jednostavne istine. Takozvani medijatori za zdravlje, voditelji programa, cine to svako na svom maternjem jeziku. Voda projekta Björn Menkhaus iz Etnomedicinskog centra u Hanoveru kaže:

„Mi ne možemo migratne doseci direktno u, recimo, pitanjima vezanim za zdravlje. Zbog toga je ideja da migranti, koji vec dugo žive u Njemackoj i govore njemacki, i koji imaju pristup svojim zemljacima, grade most izmedu zdravstvenih ustanova i migrana

ta“.

Jedna od onih koja radi na tom premoštavanju je medijator za zdravlje Serpil Kilic. Kontakte sa Turkinjama ona ima još od ranije kao voditeljica raznih školi za odrasle. Interes je veoma veliki. Više od 40 mladih majki se sedmicno kod nje informišu o ishrani i kretanju. Kilic se angažuje vec 8 godina na ovim temama i vidi veliku prednost u nacinu pripreme turskih jela:

„Puno griješimo pri ishrani, mada je turska kuhinja veoma zdrava. Ima samo nekoliko stvari koje su pogrešne i to p okušavamo promijeniti. Razne vrste voca i povrca pokazuju raznovrsnost naše kuhinje. Mi se samo moramo odgovornije hraniti. Naravno, potrebno je i mnogo kretanja“.

I dok se planira povecanje odgojitelja u vrticima, dok ispijaju kafu i jedu kolace, majke cavrljaju o integralnoj ishrani. Integralno zrnje je u turskoj kuhinji jedva poznato. Ali dok se majke zgražaju oko loše ishrane svoje djece i vlastite prekomjerne težine, na stolu pred njima ceka kolac. Nakon svakog casa o ishrani, Serpil Kilic polaznicima nudi i jedan fitnes trening. I upravo se tome žene posebno raduju.

Polaznice rado pohadaju spor t. I drago im je da medijator zdravlja govori turski. Neki od njih su od toga mnogo profitirali:

„Zadovoljna sam kursom jer nam Serpil prenosi kako da se zdravije hranimo, i kako da zdravije hranimo našu djecu. Naravno, mana je da uvijek jedemo stvari koje imaju puno masti i onda se žalimo... ooh, opet imam dva, tri kila viška.

Za Njemačku je integracija i dalje od centralnog začaja. U centru svih napora u integraciji su jednake šanse za sve.

  • Datum 16.05.2007
  • Autor Uredio i vodio Mehmed Smajić
  • Štampaj Štampaj ovu stranicu
  • Permalink http://p.dw.com/p/AYc5
  • Datum 16.05.2007
  • Autor Uredio i vodio Mehmed Smajić
  • Štampaj Štampaj ovu stranicu
  • Permalink http://p.dw.com/p/AYc5