Božić obasjan svjetlom badnjaka

Na štandu kod Božidara Močevića na Dobrinji u Istočnom Sarajevu je vrlo živo. Uz svoj automobil je prislonio veće i manje hrastove grane i prodaje ih po jednu konvertibilnu marku. Sav pomodrio od hladnoće, povremeno povuče gutljaj rakije iz flaše, da se malo zagrije. „Rođen sam na Božić i zato sam dobio ime Božidar. Božić je meni tako dvostruki praznik i zato ko nema marku da plati badnjak, ja mu ga poklonim. To je neka vrsta solidarnosti“, kaže ovaj mladi čovjek, dok svojoj sugrađanki predlaže koji badnjak da izabere.

„Skromno obilježavamo Božić ove godine, da skromnije ne može biti. Kriza je, ne radi niko u porodici, a ja živim od majčine penzije. Ima li se tu šta dodati? Samo ćemo malo bolji ručak napraviti, da taj naš veliki praznik ne prođe u našoj kući ugluvo“, kaže Zdravka Maksimović dok pokušava da se „izbori“ sa granom badnjaka. Trogodišnji Mihail sam je izabrao za sebe poveći badnjak, stavio ga na rame i sprema se da pođe. Njegova majka Maja Paunović-Trkulja kaže da je kriza dotakla i tradiciju. Božić slave prema mogućnostima, onako kako materijalna situacija zahtijeva. „Vidite kako je Mihail sam odabrao badnjak. Tako sam i ja išla sa mojim ocem po badnjak. To je tradicija koja se ne prekida. Možda on još ne može da shvati šta se događa, ali naučiće. Tako sam i ja učila od oca i majke, babe i djeda“, kaže Maja.

„Po badnjak se ide u šumu“

„Novi stil života mijenja običaje. Ljudi sada žive u stanovima, a hrastova šuma je daleko. Zato se badnjaci prodaju i kupuju, a tradicija nalaže da se badnjak posiječe u šumi“, kaže Dušan Vasiljević i dodaje da se on toga drži i danas. „Sa svojim prijateljima pođem rano ujutru u šumu, a običaj je da se povedu i djeca. Neko kaže da treba voditi samo mušku djecu, ali ja imam kćerke i njih vodim. Ponesemo malo vina ili rakije i žita, bacimo koju petardu...“ „U šumi bacate petarde? Jesu li vaši preci to radili?“ pitam.

„Oni su pucali iz pravog oružja, koje mi sada nemamo. Svako sebi posiječe badnjak i bar tako ispoštujemo tradiciju. A ni zaoblica (jagnjetina) se više ne peče napolju, kao nekad, nego u rerni. Novi stil života, novi običaji“, zaključuje Dušan. „Na Božić, ujutru, zapale se svijeće, pa se 'mirboži'. Ja čestitam ženi riječima: Mir Božji, Hristos se rodi! Ona odgovara riječima: Vaistinu se rodi, da nam žito rodi! I tako tri puta. Zatim se svi izljubimo, djeca i mi, svi koliko nas ima. Sjedamo za sto i čekamo 'polaznika', onoga koji će tog jutra prvi doći u našu kuću da nam čestita praznik“, kaže Dušan Vasiljević.

Simbolika badnjaka

„Sedmi januar je za pravoslavce najradosniji dan u istoriji ljudskog roda. Tada se Gospodin naš, Isus Hristos, javio u simbolu badnjaka. Unošenjem badnjaka u naše domove i naše crkve, mi unosimo samoga Hrista“, kaže Rada Radovanović, urednica vjerskog programa, na jednoj od ovdašnjih televizija. „Često nas pitaju zašto svake godine ponavljamo to unošenje badnjaka u kuće i crkve. Da ne bi zaboravili. I uvijek idemo ispočetka. Veče kada se pali badnjak na Badnje veče, donosi nam toplotu tog simbola koji ogrije naše duše i tako nas priprema za jutarnju liturgiju, na sami Božić“, kaže Rada Radovanović.

Ove je godine nalaganje (paljenje) badnjaka u porti Stare pravoslavne crkve na Baščaršiji, proteklo uz mnogo veće prisustvo vjernika nego bilo koje poslijeratne godine. Vanja Jovanović, paroh sarajevski, obradovan je tom činjenicom. „Svake godine sve više i više je ljudi i u crkvama našim i na ovom događaju i to me jako raduje. Osjeća se jedna toplina, osjeća se da se ta naša mala hrišćanska zajednica širi. Dolazi sve više i ljudi iz Istočnog Sarajeva, jer je Stara pravoslavna crkva na Baščaršiji, naša velika svetinja“, kaže paroh.

Slaviti s ljudima

Ove godine je u Sarajevu prvi put nakon rata, u povodu pravoslavnog Božića, u Narodnom pozorištu upriličen Božićni koncert. Vladika zahumsko-hercegovački i primorski Grigorije, nakon gotovo dvije decenije, vratio je sjedište Eparhije u Mostar, što će, bez sumnje potaknuti povratak Srba u ovaj dio BiH.

„Ja se iskreno nadam da su to dobri znakovi za hrišćane pravoslavce u FBiH. Treba da živimo normalno i da budemo fini i normalni ljudi. Vidite, ovi ljudi koji su došli ovdje na nalaganje badnjaka, to nisu sve hrišćani. Tu su i naši prijatelji, naše komšije, koje sam ja lično pozvao da dođu i da se raduju zajedno s nama. Patrijarh Pavle je uvijek govorio da imamo ljude i ne-ljude. I to je jedina podjela koju treba priznavati“, kaže Vanja Jovanović, paroh sarajevski. U svim sarajevskim pravoslavnim crkvama obilježava se veliki praznik, ali centralna božićna liturgija u Sabornoj crkvi, kao i svake godine, okupi najviše vjernika.

Autorka: Ljiljana Pirolić

Odg. ur.: Z. Arbutina