Bosansko-kinesko prijateljstvo

„Hej, Guo Pjao, zdravo. Ja sam..Aleksandar. Kako ide posao?

- Loše.

Kako loše, pa danas je pazarni dan.

- Jeste, ali samo stotinu maraka pazara. Propast.

A da li gledaš Olimpijadu, prijatelju, počela je.

- Nemam načina, ovdje na Arizoni nemam satelitsku antenu, a znas da drugi jezik ne razumijem“

Ovo je dijalog između Bosanca i Kineza. I ukoliko Kinez ne razumije drugi jezik...onda je jasno, i čudno . Guo Pjao, jedan od stotine kineskih trgovaca a sa Aleksandrom Žužom razgovara na tečnom kineskom jeziku.

„Kineski sam naučio u Beogradu kada sam kod Kineza radio kao prodavač. Družeći se sa njima osjećao sam hendikep. Kada se smiju , šale, mislio sam da je to upućeno na moju adresu. I, onda odlučim da učim jezik. Kinez kod kojeg sam radio dao mi je veliki kineski rječnik, a usput sam i ja pravio bilješke, vježbao. Pitam ga kako se pojedina riječ izgovara, kada mi kaže, ja to ponavljam, vježbam naglasak tako da je u početku samo gazda mogao razumjeti moj kineski jezik.

Ubrzo se za Sašu pročulo i on je sve češće trgovački mjenjao za prevodilački posao. Želio je i da na relevantnom mjestu provjeri svoje znanje. Sa drugaricom Anom posjetio je filološki fakultet u Beogradu, priča dok idemo prema jednoj kineskoj prodavnici u Gračanici.

„Ma, ma, ..ma! Izgledalo mi je kao na času muzičkog. Pitam jendog Kineza do sebe: A šta je ovo. On kaže : Uče naglaske, ti si to savladao, dobro izgovaraš pa ti ovo zvuči čidno. A onda mi priđe profesorica i pita : Ko si ti, da li si naš student. Kako ovako dobro pričaš , s dijalektom ? - Došao sam s prijateljicom Ankicom“ – prepričava Saša.

U kineskoj prodavnici među replikama modnih marki Vung se hladi lepezom a Lan slaže karte na računaru. S vremena na vrijeme dočeka mušteriju.

„Deset maraka, pet maraka, čekaj kusur...“ – riječi su koje nevješto izgovara na bosanskom. Drago im je što je njihovoj zemlji pripala čast organizacije velikog olimpijskog spektakla.

„Kinezi nemaju puno tema za razgovor“ – objašnjava Saša- „samo pričaju o biznisu, robi, novcu, vizama, boravištima, ako ne to – onda se posjećuju, igraju karte i kockaju. Nikada mi nije dosadno kada sam s njima, vole da se šale i zabavljaju i izgledaju mi poput djece“