1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kiosk

Bosanski sram

Štampa na njemačkom piše da cenzura filma nije sredstvo zadovoljenja pravde za žene - žrtve rata u BiH. Osvrće se i na špijunski polit-triler u Makedoniji, koja nije u stanju " da savlada sadašnjost, a kamoli prošlost".

Angelina Jolie (lijevo) i glumica Zana Marjanović na snimanju filma u Budimpešti

Angelina Jolie (lijevo) i glumica Zana Marjanović na snimanju filma u Budimpešti

List „Neue Zürcher Zeitung" u petak (03.12.) donosi opširan članak pod naslovom „Bosanski sram", koji se odnosi na prašinu koja se digla oko snimanja filma Angeline Jolie. „Teško je reći - navodi list u članku čija je autorica hrvatska književnica i spisateljica Slavenka Drakulić - šta je bio veći skandal: prvobitna zabrana snimanja filma ili tadašnja izjava federalnog ministra kulture i sporta Gavrila Grahovca da mu je izrazito žao što ne može u cjelosti zabraniti film čiji scenarij nije ni vidio. Pored svih suosjećanja sa žrtvama silovanja i onog što su one doživjele, takvom postupku se može dati samo jedno ime: Cenzura. Kakvo pravo, gledano sa moralnog aspekta, imaju žene da traže da se zabrani snimanje filma? I, da li je opravdan poziv na cenzuru ako se on ne zasniva na činjenici da je neko prekršio zakon? Pa i da jeste, za to nije nadležan ministar za kulturu, nego državno tužiteljstvo. Zamislite, kada bi predstavnici preživjelih holokausta pritisnuli ministra za kulturu da zabrani film u kojem se silovana Jevrejka zaljubljuje u svog nacističkog silovatelja. I sama pomisao na tako nešto je apsurdna.

Ne žele da im se neko miješa u "njihov rat"

Jasmila Žbanić sa Zlatnim medvjedićem na filmskom Festivalu u Berlinu 18.02.2006.

Jasmila Žbanić sa "Zlatnim medvjedićem" na filmskom Festivalu u Berlinu 18.02.2006.

U filmu „Grbavica" Jasmile Žbanić postalo je jasno da je silovanje u ratu itekako brizantna tema. Pogotovo kada glavni lik u filmu mora svojoj maloljetnoj kćerki da objasni da je ona plod silovanja. Bošnjakinje očito ne žele da im se neko miješa u „njihov rat". U istoriji nije ništa novo da žrtve same sebe vide kao najkompetentnije sudije. S toga se nerijetko dešava da se ljudi, koji su izvan toga, optužuju za njihovu ljudsku tragediju i da im se predbacuje to da od toga žele na bilo koji način profitirati. Nažalost, mnogi umjetnički, pa i filmski pokušaji da se adekvatno prikaže patnja Bosanaca nisu najbolje uspjeli. Moguće je da rediteljski debi Angeline Jolie predstavlja mizeran i nesenzibilan film. Ali, moguće je i obrnuto. Poziv za cenzurom filma, koji nije bio ni snimljen, zapravo je bio potpuno besmislen", navodi list "Neue Zürcher Zeitung".

Glavni argumenat - problematičan

Rediteljka Angelina Jolie daje instrukcije glumcima za vrijeme snimanja u Mađarskoj 10. novembra 2010.

Rediteljka Angelina Jolie daje instrukcije glumcima za vrijeme snimanja u Mađarskoj 10. novembra 2010.

Glavni argument predstavnica „Žena – žrtava rata" u BiH da ih vrijeđa ideja da bi se neka od njih mogla zaljubiti u svog silovatelja više je nego problematičan. Zašto? "Zato što pokazuje da su počinioci monstrumi i životinje. Da bi silovali, mučili ili ubili žene, počinitelji ih najprije moraju degradirati na ne-ljude i u glavi napraviti predstavu o njima kao da su najveće smeće. A kada i žrtve na isti način silovateljima oduzmu svaku vrstu ljudskosti, one primjenjuju iste metode kao i počinitelji tih nedjela. Svi mi u sebi nosimo i dobro i zlo, i ne možemo znati šta će iz nas isplivati kada se nađemo u ekstremnoj situaciji. Ma kako to paradoksalno zvučalo, oduzimanje ljudskosti počiniteljima je isto što i opravdavanje za njihove zločine, jer ispada da oni nisu odgovorni za ono što su uradili, jer nisu ljudi već životinje.

Poniženje im nije donijela A. Jolie

Angelina Jolie

Angelina Jolie

Uz to se pojavljuje još jedan aspekt: problem poniženja koji nije donijela Angelina Jolie, nego je to rezultat društva u kojem žrtve žive. Donedavno, one nisu imale ni pravni status kao žrtve rata, ni odštetu niti bilo kakve socijalne povlastice što je dimenziju sramote koja im je nametnuta još više povećalo. Tek nakon filma Jasmile Žbanić – „Grbavica", međunarodnom konvencijom im je i pravno priznat status žrtve, ali ne i u Republici Srpskoj. Zar nije pametnije brinuti se o realnim problemima i frustracijama silovanih žena u BiH, nego stvarati nove probleme - pitanje je koje se postavlja u članku koji je objavio list "Neue Zürcher Zeitung".

Prljava bitka u Makedoniji

Isti list donosi i zanimljiv članak o Makedoniji. "Ono što bi trebalo poslužiti raščišćavanju političke prošlosti u Makedoniji počelo je da liči na prljavu bitku", piše Neue Zürcher Zeitung i dodaje: "Skoro dvije decenije nakon izlaska iz SFRJ, Makedonija je 2008. donijela Zakon o lustraciji. Po tom zakonu državni funkcioneri moraju potpisati da nisu prethodno radili za bivšu jugoslovensku tajnu službu UDBU. Slične procedure su postojale i u Njemačkoj, a prošli su ih i funkcioneri u bivšim zemljama Varšavskog pakta. Zagovornici ovakvog "raščišavanja političke sfere" u tom vide zadovoljenje pravde za žrtve državne samovolje i stavljanje počinitelja u poziciju da odgovaraju. Do danas je samo jedna osoba, i to jedan sudija Ustavnog suda u Makedoniji , doveden u vezu sa UDBOM. No, mnogo više prašine se diglo zbog objavljivanja navodnih tajnih dokumenata, koji su pod misterioznim okolnostima dospjeli u ruke Komisije za lustraciju."

Vodeći Albanci kao srbijanski špijuni?

Ali Ahmeti - predsjedavajući Demokratske unije za integracije

Ali Ahmeti - predsjedavajući Demokratske unije za integracije

"Prošlog mjeseca je jedan profesor Albanac u vrtu svoje kuće kod Tetova pronašao svežanj papira i predao ih toj komisiji. U dokumentima se vodeći ljudi albanske Demokratske unije za integracije (DUI) optužuju da su bili saradnici srbijanske tajne policije. Među njima je i Fazli Veliju, stric šefa partije DUI, te bivši komandant albanske gerile u Makedoniji Ali Ahmeti. Potom je list "Dnevnik" objavio dokument u kojem se opisuje na koji način je regrutovan albanski špijun pod šifrom "Ibar". On je, kako je prenio list, zbog svojih nastranih seksualnih sklonosti, prisiljen na saradnju i uradio je dobar posao pružajući informacije o radikalnim krugovima albanske emigracije u Švajcarskoj. Svakom čitatelju teksta je jasno da se radi o Ali Ahmetiju, koji je međutim demantirao sve optužbe. No, sada se množe teorije urote. Ahmeti, koji je započeo gerilski rat na zapadu Makedonije 2001., nije bio ništa drugo nego pokušaj Srbije da zbog prijetećeg gubitka Kosova pripoji sebi, destabilizacijom zemlje, takozvanu južnu Srbiju, odnosno Makledoniju. Tako su izbile velike polemike između Ahmetija i Menduha Tačija (Demokratska partija Albanaca), koji je vođa albanske opozicije u Makedoniji, i koji te dokumente vidi kao autetntične i nekrivotvorene."

Špijun ili ne?

"Originali su navodno u Beogradu. Makedonski predsjednik Ivanov ih je zatražio od predsjednika Srbije Tadića, ali bez uspjeha. Kasnije je saopšteno da su Srbi nakon povlačenja sa Kosova te dokumente ostavili u Prištini, sto je zvanična Priština demantirala. Prije nekoliko dana je uhapšen bivši saradnik makedonske policije, koji je inače iz iste partije, iz koje dolazi premijer Kosova Hašim Tači. On je navodno, da bi napravio aferu, falsifikovao dokumente tajne službe u kojima se Ahmeti tereti za kriminalne i izdajničke radnje. Sasvim je sigurno da je makedonski pokušaj, da raščisti prošlost, propao. Državnim institucijama nedostaje povjerenje građana da su u stanju da rade nezavisno i bez uticaja političkih moćnika. Ova epizoda, prije svega, pokazuje da Makedonija nije samo u stanju da prevlada prošlost, nego nije u stanju ni da savlada sadašnjost", zaključuje na kraju list "Neue Zürcher Zeitung".

Priredio: Senad Tanović

Odg. urednica: Jasmina Rose