Bosanski književnici u Norveškoj

Pred Vijećnicom, koja podsjeća na ogromnu tvrđavu od cigle, sa dva četorougaona tornja, puca vidik na luku i zaliv. Galebovi vrebaju ostatke ribe koju ribari prodaju odmah sa broda.

Zvuk tradicionalnog instrumenta australijanskih starosjedilaca - didžaridu - pokazuje da je svijet postao mali. Mladić koji ovom svirkom zarađuje džeparac je očito Norvežanin. U centru grada se nalazi zgrada Univerziteta a odmah iza nje i Nacionalna galerija, u kojoj su izložena neka od najznačajnijih evropskih slika. Svakako najpoznatija slika ikada nastala u Skandinaviji jeste „Krik“ Edvarda Munka. Na Norveškom se "Krik" kaže "Skrik".

Ulaz je besplatan. Norveška od 1971. crpi naftu sa bogatih nalazišta na dnu Sjevernog mora. To je zemlju svrstalo u red najbogatijih na svijetu. Kada se ukrste kriteriji dugovječnost, obrazovanje i materijalni standard onda je ova zemlja najbolja na planeti.

Kada se posjetilac umori od šetnje parketom Nacionalne galerije, okrjepljenje za tijelo i odmor za dušu naći će nekoliko stotina metara dalje, u jednom haustoru ulice Grensen. Tu se nalazi prodavnica džeza na čijem je spratu smješten kafe „Bare Jazz“. Mjesto na kojem uz kafu i ćaskanje intelektualna publika uživa u najboljem skandinavskom džezu. Stvar koju sam zapamtio se zove „Faith, trust and pixidust“, a izvodi je Norvežanka Solveig Slettahjell.

Naravno, za kompletan obilazak svih znamenitosti koje nudu Oslo bilo bi potrebno mnogo više vremena. Ko ga ima morao bi još posjetiti Ibzenovu kuću ili Muzej u kojem je izložen originalni splav „Kon-tiki“.

Ja sam se uputio u Ulicu Svetog Olafa, u studentski kafe „Spasibar“ gdje je te večeri najavljeno gostovanje nekoliko bh. pjesnika. Arne Ruste, norveški kniževnik i višedecenijski prijatelj Bosne i Hercegovine, koji je u više navrata bio gost Sarajevskih dana poezije, kaže da je organizovao ovo veče, da bi sa svojim sugrađanima podijelio radost druženja sa bh. kolegama. Pjesnik koji je na neki način bio i domaćin i gost jeste Munib Delalić. On je iz sunčanog Mostara otišao na melanholični sjever 1993. Uz njega je nastupio Josip Osti, sarajevski književnik koji živi u Ljubljani i stari je prijatelj porodice Ruste.

Muzičku pratnju na gitari obezbjedio je Salih Junuzović banjalučki inženjer elektrotehnike koji je svojedobno bio poznat po bendu „Senad od Bosne“. On je bivšu Jugoslaviju napustio prije rata, sa svojim bendom je svirao svugdje po svijetu, a kada su bh. izbjeglice prispjele u Norvešku, ovaj se takođe zaputio na sjever.

Već sutradan je održano još jedno književno veče sa istim gostima u bivšem ribarskom mjestašcetu Sunu. I tamo su Norvežani srdačno primili Bosance i Hercegovce. Mora se priznati da se sarajevski zvuk dobro uklopio u pastelno jesenje svjetlo nad Norveškom.