Borba protiv desničarskog ekstremizma u njemačkim školama

Centar Berlina. Ulica Singerstraße. Iako je jedna od najpoznatijih znamenitosti grada, Televizijski toranj, veoma blizu, ovdje nećete naići na turiste. Naselje je više obilježeno oronulim stambenim zgradama. Imam dogovoren sastanak ispred jedne od starih zgrada u socijalističkom stilu, ponosa nekadašnje vlasti. Zidovi su ukrašeni grafitima.

Sebastian Kahl se već tokom svojih školskih dana angažirao u Mreži. U to vrijeme je sada 24-godišnji student htio zauzeti stav protiv neonacističkih struktura u svojoj četvrti, Hellersdorfu. U Gimnaziji Max Planck, predstavio se novim učesnicima tamošnje projektne grupe. "Moje ime je Sebastian. Radim na koordinaciji projekta 'Škola bez rasizma' kao student-volonter ", rekao je berlinski student ekonomije.

Lični susreti kao najbolji način učenja

"Škola bez rasizma" je mreža koja podržava projekte učenika. Ideje dolaze od samih mladih. Tako, na primjer, Albert iz drugog razreda gimnazije planira u školu pozvati bivšeg neonacistu. "Razmišljali smo da ga intervjuišemo. Smatrao sam lični aspekt veoma zanimljivim, prije svega pitanje kako neko uopće može upasti u to", objašnjava Albert. "Mislim da se može učiti samo iz ličnog iskustva."

Susreti su često u središtu projekata koje organizuju "Škole bez rasizma". Razgovaraju sa svjedocima dešavanja, ispituju autore knjiga ili slave sa bendovima iz drugih zemalja. Nažalost, neki učesnici imaju i lična iskustva sa rasizmom. Na primjer, Sharonya. Njeni roditelji su porijeklom iz Sri Lanke.

"Imam tamniju kožu. Ima problema oko boje kože. Mnogo mojih prijatelja ima takve probleme", rekla je Sharonya i objasnila: "Na primjer, obraćaju nam se sa 'Halo čokolada' ili sličnim izjavama."

Za Sharonyu je to razlog da se angažuje u projektu “Škola bez rasizma“. Svi učenici naglašavaju da suživot kultura u ovoj gimnaziji veoma dobro funkcioniše. Desničarski ekstremizam ovdje nije problem. Nažalost, nije tako u svakoj berlinskoj školi.

Stranci protiv stranaca

Desničarskog ekstremizma ima najviše u školama gdje su većinom njemački učenici, pogotovo u istočnom dijelu grada, objašnjava Sebastian. Međutim, ovaj problem postoji i među samim strancima: “Postoji konflikt Turaka i Kurda, ili različitih etničkih grupa iz bivše Jugoslavije koje se međusobno baš i ne vole“, podsjeća Sebastian.

Zbog toga se mreža suprotstavlja diskriminaciji svake vrste. Ideja da škole same zauzmu stav protiv izolacije onih koji su drugačiji i ksenofobije, nastala je sredinom osamdesetih u Belgiji. Kada je tamo jedna stranka radikalne desnice ušla u parlament, učenici i učitelji su postali aktivni. U Njemačkoj sada u borbi protiv rasizma i diskriminacije sudjeluje oko hiljadu škola. Broj raste. Traže se dodatni studenti-volonteri.

Današnja Sebastianova posjeta školi je završena. Ostaju učenice i učenici sa mnogo prijedloga. Još dugo razgovaraju stojeći u hodniku. Iznad njihovih glava visi znak. Na njemu piše "Hrabra škola".

Autori: Tim Wiese / Melina Borčak

Odgovorna urednica: Jasmina Rose