Borba Angele Merkel protiv nacionalizma

Podnošenje izvještaja o radu vlade Angele Merkel bi se moglo kratko i jasno sažeti: Tursku ukoriti, Trumpa ignorirati, kada je riječ o Theresi May jednostavno sačekati. 

Pola dana prije Samita EU u Briselu, koji sa svoje strane slovi za pripremu velikog jubilarnog samita koji se održava u Rimu, 25. marta, bila je zapravo tema nastupa Angele Merkel u Parlamentu. Ipak kancelarka je posvetila neznatan dio svog govora jednoj vrlo nacionalnoj temi: Poređenju Savezne Republike Njemačke sa nacističkom Njemačkom od strane visokorangiranih turskih političara predvođenih predsjednikom Redžepom Taibom Erdoganom.

Takva poređenja su, kako je Merkel ispravno rekla, toliko apsurdna da ona zapravo komentar na njih smatra suvišnim. Zapravo. ćinjenica da je to Merkelova onda ipak komentirala, podcrtava još jednom da i u eri globalizacije nacionalno raspoloženje može biti emocionalno ekstremno nabijeno. To je možda najveći problem kojeg Merkel i EU u skoroj budućnosti moraju prevazići.

Hvalospjev jednom pacijentu

Unatoč hvalospjevu Angele Merkel, prema EU koju ona hvali kao "jedinstvenu uspješnu priču" i kao garant europskog mira i standarda, desničarski populizam prijeti da podijeli Europu po šavovima, njenim nacionalnim granicama. Nema konzensuza o izbjegličkoj politici. Birači u Velikoj Britaniji su odlučili potpuno izaći iz EU. Širi se strah da bi desničarski populisti mogli svoju moć nakon predstojećih izbora u Nizozemskoj, Francuskoj i Njemačkoj znatno proširiti i pod određenim okolnostima čak formirati vladu. 

Merkel želi promijeniti stvari na bolje. Ona se zalaže za to da bi EU trebala preuzeti više odgovornosti za vlastitu sigurnost, posebice u regionu Balkana - i tako je u najkraćoj mogućoj formi prihvatila kritiku američkog predsjednika Donalda Trumpa na račun europskih partnera u NATO-u. I Brexit je pomenula samo pred kraj svog podnošenja izvještaja o radu vlade i to rekavši samo da se ništa ne može reći prije nego Britanci zvanično ne podnesu zahtjev za napuštanjem EU. Skoro kao da se još uvijek nada da bi se Britanci u posljednjoj sekundi još mogli ponovo urazumiti.

Ipak to se neće dogoditi. Iako je Merkelova pokušala u svom govoru naglasiti ono što je pozitivno, budućnost je za nju i za EU enormno komplicirana i ne baš ružičasta: Angela Merkel ne može tako energično reagirati na poređenja sa nacizmom koja stižu iz Turske kako bi to ona možda rado željela jer treba vladu u Ankari. Samo zahvaljujući Ugovoru između Turske i EU ona broj migranata koji dolaze u Njemačku može držati na preglednom nivou i tome za nadati je se kod kuće desničarskim populistima oduzeti šanse. K tomu dolazi sljedeće: Zahtjevi Merkelove za intenzivnijom suradnjom u budućoj EU kao odgovor na Donalda Trumpa se sukobljavaju sa otporom brojnih Europljana koji radije žele manje nego više Europe.   

Razboritošću protiv emocija?

Tipična razboritost Angele Merkel sama ovdje neće biti dovoljna da bi pobijedila duboke, nacionalne podjele u EU. Učesnici Samita EU za samo dvije sedmice žele zapravo proslaviti 60 godina od usvajanja Rimskih ugovora na osnovu kojih je počelo europsko jedinstvo po sadašnjem modelu. No jubilej pada u vrijeme u kojem nacionalisti u važnim zemljama članicama žele EU reducirati na carinsku uniju ili je čak u potpunosti ukinuti. 

Njemačka kancelarka je među 28 šefova država i vlada trenutno možda najjača zagovornica EU uopće. To je pokazalo i njeno podnošenje izvještaja Bundestagu o radu Vlade. No ona se suprotstavlja jednom trendu: Nacionalno raspoloženje ostaje za brojne Europljane ekstremno važno. Čak je i govor Angele Merkel djelomice bio time obilježen. A tu su nacionalne emocije kao ove protiv kojih se EU u određenim zemljama članicama sada snažno ima boriti.