1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

"Bolje da ih želim, nego da ih žalim"

Rođendansko slavlje sedmogodišnjeg Edisa Durkalića, koji s roditeljima živi u Australiji, poklopilo se sa posjetom BiH i proslavom Bajrama. Proslava je bila kod majke Esme.

„Kako se zove ona pjesma ZZ Topa-a, ona lagana stvar“, pita Samir Durkalić prijatelja Đuvu dok na laptopu biraju muziku za široko društvo koje slavi sedmi rođendan Samirovom sinu Edisu (na naslovnoj fotografiji). Biraju hitove koje su nekada, kao momci zajedno slušali. Smjenjuju se Doorsi, Eaglesi, pričaju vicevi čas na račun dijaspore, a onda „Australijanci“ uzvraćaju na račun Bosanaca dok se djeca bučno zabavljaju u velikoj dnevnoj sobi. Samir je sa suprugom Aidom i troje djece, Edisom, Džanom i Ninom već dugo u dalekoj zemlji, zajedno sa starijim bratom Almirom i njegovom porodicom.

Esma Durkalić

Esma Durkalić

Oni su iz australijskog Perta stigli na odmor u BiH. Iskoristili su rođendan da okupe rodbinu i prijatelje. U Gračanici imaju majku Esmu koja je prije sedam godina ostala sama, kada je umro suprug Safet. Četiri puta je boravila u Australiji, sinovi su nastojali da i ona trajno dođe u Australiju, ali ona to nije u stanju.

„Kada su pripremali odlazak u Australiju, dogovarali su zajedno sa mojim rahmetli suprugom Safetom, sve su krili od mene jer su znali da sam protiv. U Australiji imam četrdesetak rođaka i znam kako je daleko i šta to znači. Safet je krijući od mene dozvolio djeci odlazak. Rastanak je bio strašan, jedna unuka je imala godinu i po, a druga osam mjeseci....“, plačom prekida ispovijest Esma.

Zemlja sa srcem

„Nikada se ne osjećam sama pored svojih sinova, snaha i petero unučadi. Kako je Safet umro četiri puta sam bila kod njih. Jesu daleko, ali često se čujemo. Oni su htjeli da ja budem kod njih, da skroz pređem, ali ja to ne mogu, puno sam vezana ovdje, ne mogu bez Gračanice i bez Bosne. Evo, pogledajte ovu šoljicu koju je moj unuk dobio danas za rođendan, poruka na njoj sve govori“, pokazuje šolju na kojoj je natpis „Bosna i Hercegovina je zemlja koja ima srce“.

„Najviše na svijetu volim svoju djecu, oni su mi sve, ali znate kako kažu kod nas : Volim da ih želim nego da ih žalim“ i dodaje: „Djeca mi pomažu, ali ja starim sama željna njihove blizine“

U međuvremenu je krenuo „Hotel Kalifonija“, stari hit na na koji Niho, Jasmin, Đuva, Samir, Mirso, Nedžo nastavljaju „priče iz mladosti“.

„Nas nemoj fotografisati, imamo ugovor sa Playbojem i nije nam dozvoljeno“, šali se Jasmin, prijatelj ove porodice.

Edis Durkalić i njegovi prijatelji

Edis Durkalić i njegovi prijatelji

Bosanski s engleskim akcentom

Slavljeniku Edisu nije dosadno. Veliko društvo iz ulice, rodbina, prijatelji, zabavljaju se, slušaju muziku, razgovaraju na bosanskom jeziku koji i nije baš „najtečniji“, kaže Samir koji me zajedno sa suprugom Aidom ljubazno vodi od društva do društva.

„Moj djed se zvao Sajo i volim kada me tako zovu. Došao sam majci (tako zove nenu Esmu) na Bajram, i ovdje mi se najviše dopada Lejla“, pokazuje Edis na djevojčicu iz komšiluka što izaziva opšti smijeh, ali i suze u „majčinim“ očima.

„Puno poželim majku Esmu, puno mi nedostaje, stalno pričamo telefonom kada smo u Australiji. Ovdje mi se sviđa društvo, izlazim sa drugaricama i jedem sladoled“, govori Nina na bosanskom sa očiglednim engleskim akcentom.

Daleko je Australija...

Daleko je Australija...

Džana je najstarija kćerka i pravi red među nestašnim i razigranim drugovima i drugaricama. Osam puta je do sada dolazila u zavičaj, njeno buduće zanimanje je medicinska sestra.

„Poželim, puno poželim roditelje, sestru, svekrvu, prijatelje, atmosferu, prijatelje iz Bosne, druženje... Ali, tako je kako je, navikneš se na taj život, radiš, kad možeš dođeš ovdje, stalno razmišljamo kada ćemo doći, možemo li pozvati nekoga kod sebe. Sada radimo na tome da sestrinoj kćerki obezbijedimo školovanje u Australiji, trudimo se koliko možemo da pomognemo finansijski...“, govori Aida dok joj prilazi sestra Zina i grli je kada ona govori kako će zbog djece najvjerovatnije ostati „za stalno u Australiji“, govori Aida Durkalić. Samir potvrđuje što supruga kaže, dok mu bosansko društvo šaljivo dobacuje kako ga je Australija emancipovala.

Sparno je i veče odmiče. Muzika je sve glasnija. Esma, domaćica ne krije sreću i uzbuđenost zbog dana na izmaku koji joj je uljepšao život. Kad se svi raziđu ostaće sama, ali ipak sretna što njena djeca, Almir i Samir „žive svoje živote“. A ona će s rodbinom i komšijama nastaviti dalje. Dan za danom.

Autor: Mirsad Čamdžić

Odgovorni urednik: Azer Slanjankić