1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Komentar

Bolivija: „Zabrana dječjeg rada nije rješenje“

U Boliviji se djeca-radnici bore za pravedan zakon za zaštitu djece i mladih. Dječji rad se, kako ističu, ne bi trebao kriminalizirati, nego regulirati, jer mnoge obitelji ovise o prihodima svoje djece.


Vozač autobusa daje gotovo neprimjetan mig. Pokraj njega ustaje 13-godišnjak i najavljuje ime autobusne postaje: „Plaza Ballivian“. Deivid Pacosillo Mamani jedan je od putnika koji izlaze i plaćaju kartu maloljetnom suvozaču koji rukom daje znak novim putnicima da priđu bijelom mini-busu. „I ja sam bio jedan od tih dječaka koji naplaćuju karte u mini-busovima i uzvikuju ime postaja“, kaže Deivid Pacosillo Mamani koji danas ima 25 godina. Radio je otkad zna za sebe i na kraju je s istomišljenicima osnovao prvu organizaciju djece-radnika u bolivijskom El Altu. Dječji rad je njegovoj domovini dio svakodnevice, a rasprostranjen je i u susjednim zemljama poput Perua.

Prema procjenama ministarstva rada u najsiromašnijoj zemlji Južne Amerike 850.000 djece i mladih ispod 18 godina redovno rade. Prema tome svako četvrto dijete u Boliviji mora raditi jer njihove obitelji nemaju dovoljno novca da pokriju sve potrebne troškove. „To je bolivijska stvarnost“, kaže Elizabeth Patiño Durán, stručnjakinja za prava djece iz organizacije Terre des hommes u regionalnom uredu u Cochabambi. „Ne možemo to ignorirati. Djeca i mladi koji rade, izlaze na ulice kako bi se izborili za prilagodbu zakona.“

Ne kriminalizirati, nego regulirati

Deivid Pacosillo , Gründer der Organisation der Kinderarbeiter von El Alto, Bolivien

Deivid Pacosillo

Maloljetni radnici su se oglasili s nekoliko prosvjeda, posljednji put prošloga decembra u La Pazu. Povod su bile diskusije u bolivijskom parlamentu o novom zakonu o zaštiti djece i mladih. Pritom nitko nije saslušao djecu i mlade koje je zadesila ta sudbina, kritizira Deivid Pacosillo Mamani. On danas radi kao savjetnik za UNATsBO, krovnu organizaciju, koja zastupa interese djece-radnika u Boliviji. „Djeca-radnici su uspjeli senzibilizirati zastupnike. Zašto? Zato što većina zastupnika i senatora ne dolazi iz akademskog miljea. To su uglavnom ljudi koji su rano morali početi raditi“, objašnjava ovaj 25-godišnjak i nastavlja: „Onda su pitali senatore i zastupnike kako je to bilo u njihovoj mladosti? Da li oni kao djeca nikad nisu morali raditi?“ Mnogi su to morali, dodaje.

To je bila prekretnica. Na kraju je predsjednik Evo Morales primio jednu delegaciju. On je i sam kao dijete sjekao šećernu trsku i brao listove koke. Bolivijski predsjednik ima razumijevanja za maloljetne radnike koji zahtijevaju prestanak paušalnog osuđivanja dječjeg rada. „Dječji rad je dio nacionalne kulture i pridonosi razvoju socijalne svijesti u djece“, tvrdi predsjednik.

Mi želimo raditi!

Posebna komisija treba sad odlučiti hoće li se donijeti odluka o paušalnoj zabrani rada djece mlađe od 14 godina ili neće. To zanima i djecu- radnike iz drugih južnoameričkih država: U aprilu su u Boliviji boravile delegacije maloljetnika iz Paragvaja i Venezuele kako bi se informirali o dječjem sindikatu UNATsBO.
Dosad je zabrana dječjeg rada u Boliviji bila propisana aktualnim Zakonom o zaštiti djece i mladih. Protiv njega protestiraju djeca poput 13-godišnjeg Geralda Vina Vidala koji je uspio uskladiti posao i školu. To je pošlo za rukom i bivšem maloljetnom radniku Deividu Pacosillu Mamaniju. On je studirao na Sveučilištu u El Altu i sad radi kao pedagog u socijalnoj ustanovi za djecu-radnike. No to nije pravilo, tvrdi Guillermo Dema iz Međunarodne organizacije rada (ILO). „Mi vjerujemo da rad u mladoj dobi dovodi do izolacije i siromaštva“, naglašava ovaj stručnjak za radno pravo i napominje da je i Bolivija potpisala konvenciju 138 ILO-a koja propisala najnižu dob za zapošljavanje.

ElAlto-LaPaz-Kopie.

ElAlto-LaPaz

No Elizabeth Patiño smatra da konvencija ILO-a ima malo veze sa stvarnošću u Boliviji. Ona se zalaže za više fleksibilnosti jer zabrane guraju dječji rad u podzemlje gdje je mnogo lakše iskorištavati maloljetnike. Istovremeno ukazuje i na to da je prije ne tako dugo vremena dječji rad i u Europi bio sasvim normalna stvar: I ovdje je prije nekoliko desetljeća bilo djece koja pomažu svojim roditeljima u poljoprivredi kao u Boliviji, Indiji, Nigeriji ili Obali Bjelokosti. Važnije su, tvrdi Patiño, učinkovite kontrole kako bi se spriječilo iskorištavanje i rad djece u rudnicima, kamenolomima ili berbi šećerne trske. „To je u Boliviji konsenzus i od 2007. godine je propisano Ustavom“, objašnjava Deivid Pacosillo Mamani. On je sudjelovao u pregovorima u parlamentu i zna da su odgovarajući dijelovi neosporivi. Polemike se vode još samo oko minimalne dobi i to ne samo u Boliviji. No ondje su se djeca-radnici uspjela izborili da se čuje i njihov glas.