1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

Bojkot Olimpijade kao sredstvo za vođenje politike

Nakon nemira na Tibetu se razvila diskusija o mogućnosti da se u znak protesta zbog intervencije kineske policije bojkotuje predstojeća Olimpijada u Pekingu. To ne bi bio prvi bojkot u istoriji Olimpijskih igara.

Demonstranti ispred zgrade Međunarodnog olimpijskog komiteta u Lozani

Demonstranti ispred zgrade Međunarodnog olimpijskog komiteta u Lozani

Na Olimpijske igre u Moskvi 1980. godine na inicijativu SAD nije došlo 30 država, među njima je bila i Savezna Republika Njemačka. Povod je bila invazija sovjetskih trupa na Afganistan. Četiri godine kasnije, kada su igre organizirane u Los Angelesu, bojkotiralo ih je 14 zemalja Istočnog bloka, među kojima i Demokratska Republika Njemačka.

Ipak ovakve metode se u sadašnjem globaliziranom svijetu ne čine prikladnim. Međunarodni olimpijski komitet se ne smatra političkom institucijom, objašanjava zamjenik predsjednika Komiteta Thomas Bach.

„Međunarodni olimpijski komitet nema politički mandat i ne može se od njega očekivati da rješava probleme u svijetu koje generacije generalnih tajnika UN-a, američkih predsjednika, kancelara i kancelarki nisu riješile.“

Nacističkoj Njemačkoj takođe prijetio bojkot

Ipak Igre ostaju političke. Sama Njemačka doživjela je prije Olimpijskih igara 1936. godine iste diskusije o mogućem bojkotu kao što ih sada doživljava Kina prije Igara u Pekingu. Nakon što su nacisti preuzeli vlast široka javnost je sumnjala u to da će biti ispoštovana olimpijska povelja i zahtijevala je jednake šanse za sve učesnike bez obzira na konfesiju i rasu. Doduše režim je u posljednjem trenutku spriječio bojkot, ali spremnost na prihvaćanje olimpijskih vrijednosti u nacističkoj Njemačkoj bila je samo simulirana. I Kina sada također nastoji zataškati poljuljani imidž zbog Tibeta.

Olimpijade mogu imati pozitivan efekat na politiku

Veliki sportski događaji mogu izdejstvovati političko otvaranje neke zemlje, kao što su to pokazale Olimpijske igre u Seulu 1988. godine. Rezultat je bila liberalizacija južnokorejske unutarnje politike, kao i priznavanje drugih socijalističkih zemalja koje su ranije imale diplomatske odnose samo sa Sjevernom Korejom. No, olimpijske igre su u prvoj liniji sportski događaj. Tu je riječ o natjecanju i medaljama. Teška politička situacija stavlja pred sportiste pitanje savjesti, objašnjava olimpijski pobjednik u veslanju i dugogodišnji član Međunarodnog olimpijskog komiteta Roland Bar:

„Mogu razumjeti kada se poziva na bojkot. U mojim grudima kucaju također dva srca – jedno sportsko i jedno ljudsko. Sportista u meni kaže: Ja sam se na to pripremao, hoću se dokazati i hoću se takmičiti. Čovjek u meni kaže: Nešto se mora poduzeti, ali istorija je pokazala da bojkot ne donosi puno.“

Njemačka Vlada i Nacionalni olimpijski komitet su se izjasnili protiv bojkota Olimpijskih igara u Pekingu.