1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kiosk

Bogoljub Karić: Jedan tajkun manje

Bogoljub Karić, jedan od najbogatijih oligarha u Srbiji, dobiće politički azil u Rusiji. No, privreda u Srbiji i dalje je pod kontrolom tajkuna. Svoje monopole oni ne mogu da zahvale genijalnosti već privilegijama.

default

Nekad žario i palio Srbijom: Bogoljub Karić

Frankfurter Allgemeine Zeitung u članku pod nazivom "Siva eminencija Srbije" piše: "Fiksiranost na Kosovo i nehapšenje Ratka Mladića, ma kako bila važna pitanja, proteklih godina su zamaglila pogled na puno veće prepreke, koje Srbija mora da prebrodi na putu ka EU. Srpski nacionalizam je ispuhao i postao više fenomen, koji se pojavljuje na površini. Ispod je država koju kontroliše oligarhija. Većina tih spornih poduzetnika su osnove svog bogatstva stekli u vrijeme Slobodana Miloševića. U sjeni rata i nasilja postali su bogataši, mračno-siva eminencija, a u sjeni politike uspješno su preživjeli i nakon svrgavanja Miloševića 2000. godine. Dugo je kao najuspješniji srbijanski tajkun slovio Bogoljub Karić, čija neslavna karijera dobija epilog u Rusiji, gdje je dobio politički azil. Isporučenje Karića, koji se optužuje da je Srbiju oštetio za 40 miliona eura, time je postalo nerealno."

Serbien Parlament in Belgrad

Skupština Srbije: Karić kupovao političare

"Moskva se predstavlja kao veliki prijatelj Srbije, kada je u pitanju međunarodno pravo i energetska politika, ali odnosi između Kremlja i predsjednika Srbije Borisa Tadića nisu previše srdačni. Konačno Tadić je bio bliski saradnik Zorana Đinđića u borbi protiv Miloševića a Moskva nije baš bila naklonjena srbijanskoj opoziciji. Da se pita Moskva, u Srbiji bi na vlasti i dalje bila stara garda, čijim je predstavnicima Kremlj velikodušno davao azil. Pored ostalih u Moskvi nesmetano žive Miloševićeva udovica Mirjana Marković i sin Marko, iako ih traži srbijansko pravosuđe."

"Bogoljub Karić je predstavljao simbiozu privrede i politike u vremenima Slobodana Miloševića. Kada je režim počeo da se ljulja Karić i drugi Miloševićevi tajkunu promijenili su stranu i ponudili svoju podršku vođama opozicije. Uz jedan uslov: da nakon promjena nastave sa biznisom. Tako je sklopljen pakt. Šaka muškaraca podijelila je među sobom tržište Srbije, pobrinuvši se da u Srbiju ne uđe nijedan strani investitor, koji njima nije po volji. IKEA i Baumarkt, koji su prisutni u gotovo svim balkanskim zemljama, tamo nisu imali šanse."

Kako se odbraniti od uticaja tajkuna

"Onaj ko bi se i pored svega odvažio da ulaže u Srbiji, morao se podvrći pravilima oligarha, koji kontrolišu državne institucije: gradske vlasti, kartelske urede, poreske ustanove, medije. Tako je oligarh Milan Beko tu metodu uspješno primjenio na esenski medijski koncern WAZ, kako bi ga protjerao iz Srbije. Još 2003. godine je tadašnji ministar inostranih poslova Zoran Svilanović upozoravao da postoji 10 do 20 poduzetnika, koji na različite načine vrše uticaj na poslanike u Parlamentu Srbije. Postavlja se pitanje, kako se odbraniti od toga uticaja, rekao je tada Svilanović."

Kriegsverbrecher-Prozess gegen Milosevic

Tajkuni poput Karića stekli bogatstvo u vrijeme vladavine Slobodana Miloševića

"Nije ni čudo što strani investitori ozbiljno razmišljaju da li da dođu na Divlji Jugoistok. Za stranog investitora, koji se u jednom sporu treba pouzdati u pravnu državu u Srbiju, srbijanska stvarnost je od proevropske retorike Borisa Tadića udaljena kao Srbija od Mongolije. I dok su drugi oligarhi iz Miloševićevog vremena i dalje na vlasti, Karić nije, jer je počinio tešku grešku. Nije mu bilo dovoljno da kupuje političare i partije već se i sam dao u politiku. Kao kandidat za predsjednika Srbije 2004. godine osvojio je 18% glasova, što je bio prvi veći uspjeh. Kada je potom osnovao partiju i zaprijetio da ugrozi postojeće političke partije, kucnuo je čas obračuna."

"Politička elita Srbije se naprasno sjetila svih nepravinosti koje su pratile uspon Bogoljuba Karića, koje nikoga nisu zanimale dok je bio najvažniji finansijer političara. Oni su zajedničkim snagama uspjeli da njegova preduzeća stave pod državno vlasništvo. Zatvorena je njegova TV stanica a 2006. godine izdat je nalog za hapšenje i Karić se dao u bijeg. Bilo kako bilo, ako političari u Srbiji ozbiljno misle da se uhvate u koštac sa korupcijom morali bi povesti istragu protiv desetak tajkuna. Ali, to se nikako ili rijetko dešava. Stoga je slučaj Karić netipičan za Srbiju. Za srbijanske tajkune se ipak vjerovanje da mogu kupovati partije i političare a time i srbijansku demokratiju, do sada nije pokazalo kao pogrešno."

Autor: Jasmina Rose

Odg. urednik: Mehmed Smajić