1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Božić obasjan svjetlom badnjaka

Badnjak, hrastova grana koja se unosi u kuće i crkve, ima veliku simboliku za pravoslavne vjernike koji slave Božić. Tradicija traži da se on posiječe u šumi, ali novi stil života mijenja i tradiciju i običaje.

Svijeće u crkvi

U slavu Božića pale se svijeće

Božidar Močevć

Božidar Močevć "na poslu"

Na štandu kod Božidara Močevića na Dobrinji u Istočnom Sarajevu je vrlo živo. Uz svoj automobil je prislonio veće i manje hrastove grane i prodaje ih po jednu konvertibilnu marku. Sav pomodrio od hladnoće, povremeno povuče gutljaj rakije iz flaše, da se malo zagrije. „Rođen sam na Božić i zato sam dobio ime Božidar. Božić je meni tako dvostruki praznik i zato ko nema marku da plati badnjak, ja mu ga poklonim. To je neka vrsta solidarnosti“, kaže ovaj mladi čovjek, dok svojoj sugrađanki predlaže koji badnjak da izabere.

Maja Paunovic-Trkulja i sin Mihail

Maja Paunovic-Trkulja i sin Mihail

„Skromno obilježavamo Božić ove godine, da skromnije ne može biti. Kriza je, ne radi niko u porodici, a ja živim od majčine penzije. Ima li se tu šta dodati? Samo ćemo malo bolji ručak napraviti, da taj naš veliki praznik ne prođe u našoj kući ugluvo“, kaže Zdravka Maksimović dok pokušava da se „izbori“ sa granom badnjaka. Trogodišnji Mihail sam je izabrao za sebe poveći badnjak, stavio ga na rame i sprema se da pođe. Njegova majka Maja Paunović-Trkulja kaže da je kriza dotakla i tradiciju. Božić slave prema mogućnostima, onako kako materijalna situacija zahtijeva. „Vidite kako je Mihail sam odabrao badnjak. Tako sam i ja išla sa mojim ocem po badnjak. To je tradicija koja se ne prekida. Možda on još ne može da shvati šta se događa, ali naučiće. Tako sam i ja učila od oca i majke, babe i djeda“, kaže Maja.

„Po badnjak se ide u šumu“

Vanja Jovanovic, paroh sarajevski, blagosilja badnjak

Vanja Jovanovic, paroh sarajevski, blagosilja badnjak

„Novi stil života mijenja običaje. Ljudi sada žive u stanovima, a hrastova šuma je daleko. Zato se badnjaci prodaju i kupuju, a tradicija nalaže da se badnjak posiječe u šumi“, kaže Dušan Vasiljević i dodaje da se on toga drži i danas. „Sa svojim prijateljima pođem rano ujutru u šumu, a običaj je da se povedu i djeca. Neko kaže da treba voditi samo mušku djecu, ali ja imam kćerke i njih vodim. Ponesemo malo vina ili rakije i žita, bacimo koju petardu...“ „U šumi bacate petarde? Jesu li vaši preci to radili?“ pitam.

„Oni su pucali iz pravog oružja, koje mi sada nemamo. Svako sebi posiječe badnjak i bar tako ispoštujemo tradiciju. A ni zaoblica (jagnjetina) se više ne peče napolju, kao nekad, nego u rerni. Novi stil života, novi običaji“, zaključuje Dušan. „Na Božić, ujutru, zapale se svijeće, pa se 'mirboži'. Ja čestitam ženi riječima: Mir Božji, Hristos se rodi! Ona odgovara riječima: Vaistinu se rodi, da nam žito rodi! I tako tri puta. Zatim se svi izljubimo, djeca i mi, svi koliko nas ima. Sjedamo za sto i čekamo 'polaznika', onoga koji će tog jutra prvi doći u našu kuću da nam čestita praznik“, kaže Dušan Vasiljević.

Zapaljeni badnjak u porti Stare crkve u Sarajevu

Zapaljeni badnjak u porti Stare crkve u Sarajevu

Simbolika badnjaka

„Sedmi januar je za pravoslavce najradosniji dan u istoriji ljudskog roda. Tada se Gospodin naš, Isus Hristos, javio u simbolu badnjaka. Unošenjem badnjaka u naše domove i naše crkve, mi unosimo samoga Hrista“, kaže Rada Radovanović, urednica vjerskog programa, na jednoj od ovdašnjih televizija. „Često nas pitaju zašto svake godine ponavljamo to unošenje badnjaka u kuće i crkve. Da ne bi zaboravili. I uvijek idemo ispočetka. Veče kada se pali badnjak na Badnje veče, donosi nam toplotu tog simbola koji ogrije naše duše i tako nas priprema za jutarnju liturgiju, na sami Božić“, kaže Rada Radovanović.

Ove je godine nalaganje (paljenje) badnjaka u porti Stare pravoslavne crkve na Baščaršiji, proteklo uz mnogo veće prisustvo vjernika nego bilo koje poslijeratne godine. Vanja Jovanović, paroh sarajevski, obradovan je tom činjenicom. „Svake godine sve više i više je ljudi i u crkvama našim i na ovom događaju i to me jako raduje. Osjeća se jedna toplina, osjeća se da se ta naša mala hrišćanska zajednica širi. Dolazi sve više i ljudi iz Istočnog Sarajeva, jer je Stara pravoslavna crkva na Baščaršiji, naša velika svetinja“, kaže paroh.

Ikona u Sabornoj crkvi u Sarajevu

Centralna svečanost obilježavanja pravoslavnog Božića u Sarajevu je tradicionalno u Sabornoj crkvi

Slaviti s ljudima

Ove godine je u Sarajevu prvi put nakon rata, u povodu pravoslavnog Božića, u Narodnom pozorištu upriličen Božićni koncert. Vladika zahumsko-hercegovački i primorski Grigorije, nakon gotovo dvije decenije, vratio je sjedište Eparhije u Mostar, što će, bez sumnje potaknuti povratak Srba u ovaj dio BiH.

„Ja se iskreno nadam da su to dobri znakovi za hrišćane pravoslavce u FBiH. Treba da živimo normalno i da budemo fini i normalni ljudi. Vidite, ovi ljudi koji su došli ovdje na nalaganje badnjaka, to nisu sve hrišćani. Tu su i naši prijatelji, naše komšije, koje sam ja lično pozvao da dođu i da se raduju zajedno s nama. Patrijarh Pavle je uvijek govorio da imamo ljude i ne-ljude. I to je jedina podjela koju treba priznavati“, kaže Vanja Jovanović, paroh sarajevski. U svim sarajevskim pravoslavnim crkvama obilježava se veliki praznik, ali centralna božićna liturgija u Sabornoj crkvi, kao i svake godine, okupi najviše vjernika.

Autorka: Ljiljana Pirolić

Odg. ur.: Z. Arbutina

Preporuka redakcije