1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Božić medju njemačkim familijama

Njemačka je u znaku božićnih blagdana. No pripremajući se ovaj praznik i kupujući božićne poklone, mnogi ljudi već po tradiciji postaju pomalo nervozniji, pogotovo iz straha da se darovi koje su namijenili svojim najdražim njima neće dopasti, ili ako iz finansijskih razloga ne mogu da ispune neke nešto skuplje želje onih najmladjih. Medjutim postoje i familije koje predbožićno raspoloženje jednostavno koriste kako bi se što više posvetili jedni drugima. Tom prilikom se peku kolači ili pjevaju božićne pjesme i tome slično. Prilog Susanne Cords koja je posjetila dvije njemačke familije te razgovarala sa njihovim članovima…

„Upravo pečem kolače od kokosa, to su naši najdraži božićni kolači. Djeco, hoćete li i vi malo pripremati tijesto…Jaaaaaa ! Mama, moje zvono je gotovo!“.

Kod familije Kura, danas se peku božićni kolači. Mama Karin razvlači jufku a trogodišnje blizankinje Mila i Mathilda oblikuju formu kolača čija se aroma osjeti u maloj i udobnoj kuhinji. Na prozorima vise ručnim radom napravljene zvijezde od slame a na frižideru su okačeni crteži malog Isusa, koje su uradila sama dijeca.

„Dakle, Božić za nas nije u znaku stresa, jer nama sada nisu važni pokloni i cijeli taj stres koji nastaje prilikom kupovine. Odrasli uglavnom ne dobijaju ništa a dijeca neku sitnicu koju požele. Nama je zapravo važnije da pjevamo zajedno u ovo predbožićno vrijeme, da skupa stavljamo ukrase, pečemo kolače te da na Badnje veče idemo na dječiju misu, da se zajedno igramo i jednostavno da za to imamo vremena“, kaže Karin.

Sasvim drugačije je kod familije Vollmer. Mama Marion zadihana upravo dolazi iz grada, i pokušava da se smiri.

„Ono što je u ovo vrijeme užasno, to je taj teror sa božićnim poklonima, dijeca hoće poklone, poklone i poklone inače, za njih u suprotnom ne postoji Božić i onda tom teroru mi popuštamo. I ove ćemo godine najvjerovatnije kao i uvijek, tek dva dana prije Božića dobiti jelku jer nismo stigli na vrijeme da je poručimo. Onda će stepenice biti pune onih iglica dok se jelka ne podigne, supa će ponovo pokipiti, dakle sve u svemu to nije lijepo“.

No uprkos svemu mama Marion svake godine ponavlja iste stvari kako bi svojoj djeci ispunila želje. Deseto-godišnji Nick i njegov dvije godine stariji brat Timo o božićnim poklonima kažu:

„Bez poklona, to je samo jedan polu-Božić, ne nego četvrt, odnosno osmina Božića, jednostavno ništa…Ja sam poželio vlastiti kompjuter i playstation, kompjuter može koštati do 12OO Eura, a playstation do tri stotine Eura“.

I dok u familiji Vollmer, pred božićne blagdane uglavnom prevladava nervoza, s druge strane članovi familije Kura se vesele nastupajućim praznicima i već pripremaju božićne pjesme. Jürgen o tome kaže:

„Možda da počne Mila, a da Matilda s njom kasnije zapjeva sasvim glasno „O, Tannenbaum, o Tannenbaum“…itd…

Njemačka je u znaku božićnih blagdana…