1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Komentar

Bliski istok: Sloboda je zarazna

Sruši li se jedan vladar, za njime odmah ide drugi, pa treći. To što se trenutno dešava u arapskom svijetu podsjeća na padanje domina. Pa ipak ovo poređenje vara, piše u komentaru Carstena Kühntoppa.

default

Arapsko proljeće pred zemljama Bliskog istoka?

Arapski svijet obuhvata oko 25 država sa 360 miliona stanovnika, a pri tome postoji vrlo malo toga što primjerice povezuje Libance sa Katarcima ili Marokancima. Kulturološke razlike su u nekim slučajevima ogromne, kao i stanja u kojima se te zemlje nalaze. Nije svaki vladar u arapskom svijetu totalitarni diktator ili kleptokrat.

Primjerice: Jordan. Ova zemlja sigurno nije slobodna, u njoj postoje mučenja, a onaj ko posumnja u legitimnost kraljevske kuće, brzo završava u zatvoru. Ali politička atmosfera je otvorenija nego u Siriji. No i najveća islamistička opoziciona grupa ne zahtijeva promjenu režima, već samo provođenje reformi.

Apropos Sirije: Ni ovdje ne znači da će zemlja neizbježno postati naredni Tunis ili Egipat. Ono što učvršćuje poziciju predsjednika Bašara al Asada i što njegovom režimu daje djelić legitimnosti je njegovo jasan stav prema Izraelu. Assad je spreman za mir, ali samo pod uvjetom da Sirija dobije natrag Golansku visoravan. On će imati podršku sve dok pruža otpor Izraelu. Nasuprot tome Hosni Mubarak je sa Izraelcima surađivao. Assad je suglasan sa javnim mnijenjem u arapskom svijetu, dok je Mubarak na centralnom kairskom trgu kritiziran kao „cionist" i „agent CIA-e".

Vrijednosti zbog kojih se protestuje - univerzalne

Ipak: Vrijednosti, zbog kojih ljudi u Tunisu ili Egiptu izlaze na ulice, su univerzalne. Riječ je o stremljenjima ka životu, dostojnom čovjeka, ka socijalnoj pravičnosti i mogućnostima političkog angažiranja. To razumije svaki Arap, i teško da postoji i jedan, kojeg slike iz Tunisa ili Kaira koje obilaze svijet, ne inspiriraju. Svaki Arapin odmah pravi sljedeće poređenje: Kako izgledaju stvari u mojoj zemlji? Staro, okoštalo arapsko uređenje dovodi se u pitanje. Onaj ko svom narodu desetljećima nije davao ono što je taj narod zaslužio, sada osjeća pritisak.

Za nadati je se da svaki vođa u Amanu, Damaskusu, Alžiru ili drugim glavnim gradovima razumije poruku, koju šalju demonstranti. To što slika o domino efektu ne odgovara u potpunosti, ne znači da bi oni sada trebali pasti u iskušenje da pokušaju prebroditi oluju. Ali postoji nada da će iz svega i Zapad nešto naučiti. Stabilnost je možda visoko postavljeni cilj, ali je grobna tišina za to prevelika cijena.

Autor: Carsten Kühntopp/Zorica Ilić

Odg. urednik: Jasmina Rose