Bler i dalje pod pritiskom

U tom kontekstu, nikoga neiznenađuje tvrdnja da su agenti njenog veličanstva, prisluškivali generalnog sekretara UN-a Kofi Anana. To se čini logičnim, dobro paše u postojeću priču o britanskom premijeru i američkom predsjedniku koji su po svaku cijenu htjeli ići u rat.

To je naravno znala i Kler Šort, bivša ministrica za pomoć zemljama u razvoju u kabinetu Toni Blera, kada je juče na radiju BBC iznijela svoju tvrdnju o prisluškivanju i o protokolima prisluškivanih razgovora koje je vidjela svojim očima. Pritome netreba izgubiti iz vida da je Šort napustila Blerovu vladu upravo zbog neslaganja zbog britanskog vojnog angažmana u Iraku, te da se ona istovremeno pokušava profilirati na račun Toni Blera kako bi ponovo bila izabrana u britanski parlament. Ona dakle slijedi i svoje vlastite interese. To neznači da su njene tvrdnje netačne, ali i taj aspekt treba imati na umu.

Uprkos svemu, svojim nastupom, ona Blera dovodi u neugodnu situaciju. Sve naprosto vrlo dobro paše.

Bler kaže da o akcijama tajne službe nesmije ništa reći. To je činjenica. Ipak, mnogima to zvuči kao prikriveno priznaje krivnje. Možda su dakle britanski špijuni prisluškivali Anana, a možda i nisu. Činjenica, međutim, da te tvrdnje, za koje za sada nisu pruženi nikakvi dokazi, dovode Blera u neugodnu situaciju i pokazuje da se Bleru danas mnogo toga nevjeruje. On je taj rat toliko želio, da je većina britanaca u međuvremenu uvjerena kako je bio spreman na sve trikove samo da ga može opravdati. Bler je sam kriv. Bez obzira koliko se trudio da pod njega podvuče crtu, to mu neuspjeva. Irački rat još će dugo progoniti Toni Blera i Kler Šort nije posljenja koja će raditi na tome da dolijeva ulje na vatru na kojoj se peče Toni Bler.