Bjelorusija: Strah od demokratije

U Bjelorusiji je Alexander Lukaschenko proglašen jučer pobjednikom predsjedničkih izbora. Izborna komisija je saopštila da je Lukaschenko osvojio 83 procenta glasova birača, opozicioni vodja Alexander Milinkewitsch 6 procenata. Milinkewitsch je izbore u Bjelorusiji ocijenio kao farsu i pozvao danas na nove proteste. Jučer se već bilo okupilo više od 10.000 ljudi u Minsku na mirnim protestima, iako je predsjednik zabranio svako slično okupljanje. Izbori u Bjelorusiji nisu protekli fer i demokratski, ai činjenica je i da Lukaschenko zaista uživa veliku podršku naroda.

Bjeloruski predsjednik Alexander Lukaschenko ostaje predsjednik. Takvi rezultati izbora nisu bili iznenadjenje. Autoritarni šef države je lično a i zu pomoć moćne obavjestajne službe, sve učinio da bude ostvaren željeni rezultat izbora. U toku izborne borbe su masovno hapšeni pripadnici opozicije, policija je tukla mirne demonstrante, nezavisne novinare tretirala kao kriminalce. Dok je Lukaschenko bio prisutan u svim medijima njegovi protivnici su bili izvrgnuti cenzuri i represijama.

U takvim uslovima se 6 procenata glasova za opozicionog kandidata Alexandra Milinkewitscha može ocijeniti kao veliki uspjeh. Ovom 58godišnjaku je protekle sedmice uprkos šikaniranju, ipak uspjelo jedno malo čudo. Uporno se zalagao za demokratske promjene čime je i u inostranstvu ostvario zapaženo poštovanje. U Brüsselu, Straßburgu i u Berlinu, ostvario je i prve kontakte. Milinkewitsch sada može kao uvjerljiva alternativa i evropska integraciona figura da okupi nezavisne snage u Bjelorusiji, doduše samo onoliko koliko to Lukaschenkov režim dopusti.

Alexander Lukaschenko će svoju izolovanu zemlju i dalje predvoditi i to nije samo rezultat manipulacije i nepoštene izborne borbe. Na Zapadu, u EU i SAD mora se shvatiti da većina ljudi u Bjelorusiji ne želi promjenu vlasti niti deomkratsku vladu. Predsjednik uživa simpatije u narodu i to uprkos tome ili upravo zbog toga što insistira na represivnoj politici. Demokratija se tu shvata kao eksperiment sa neizvjesnim ishodom. Mnogi u Bjelorusiji demokratiju poistovjećuju s haosom, raspadom sistema i socijalnim nemirima. Dovoljan je samo pogled na susjednu Ukrajinu koji će potvrditi takve strahove i mediji to koriste i dalje straše gradjane, sugerišući svakodnevno da je slobodna razmjena ideja i dobara iskvarena i da gura narod u siromaštvo.

Privreda u Bjelorusiji je, iako na relativno niskom stpenu razvoja, ipak uz podršku Rusije, stabilna. I to je poslužilo kao plus predsjedniku. Alexander Lukaschenko, koji se sportski drži u svojoj 51 godini, cementirao je svoju moć i neće je dobrovoljno prepustiti nekom drugom. U neposrednom susjedstvu EU naziru se slični odnosi kao u Sjevernoj Koreji. Zato EU i SAD moraju uvidjeti: uvoziti revoluciju iz inostranstva nema smisla. Pa ipak zapadne demokratije imaju manevarskog prostora. One bi mogle Lukaschenka i njegove marionete iz vlade izolovati tako sto će im zabraniti putovanja po Evropi. Mogli bi pozvati studente da studiraju u zemljama EU, i dati im stipendije, organizovati inicijative civilnog društva u Bjelorusiji i financijski podržavati nezavisne medijske projekte.

Politički preokret u svijesti gradjana ne dogadja se nigdje preko noći. Evropa treba da bude istrajna, kao što su istrajne nezavisne snage u Bjelorusiji.