Bjekstvo na sever, bjekstvo na jug

Mada je rođen u Hamburgu (1948), Bodo Kirhof objavljuje uglavnom u Frankfurtu još od svoje prve knjige (1979). Studirao je u metropoli na Majni i živi tu u periodima kada nije u svom drugom domicilu na jezeru Garda u Italiji. Uz to on je veliki fan frankfurtskog fudbalskog prvoligaša. Zato nije čudo da je vijest o tome da je dobio ovogodišnju Njemačku književnu nagradu naišla na oduševljenje baš u Frankfurtu gdje je trenutno u toku najveći sajam knjige na svijetu.

Nagrađena prozna knjiga se zove „Widerfahrnis" i ostali jezici muku muče da nađu adekvatan prevod ove njemačke riječi koja je tačno između „događaja" i „iskustva". Neki vas događaj „spopadne" pa to poslije postane iskustvo. E, Kirhofu je u knjizi važna ta „spopadnutost". 

Njegovi glavni protagonisti, bivši izdavač i njegova partnerka, oboje u šestoj deceniji života, odlaze na jug, u Italiju, da još jednom udahnu sunce, avanturu, možda i obnove ljubav.

Onda ih na Siciliji „spopadne" svijet – svjetskoistorijska drama biblijskih razmjera: Izbjeglice! Ali Kirhof nije napisao knjigu o tim epskim razmjerama mediteranske drame. Napisao je novelu sa kamernom atmosferom. Namjera mu je bila, kako kaže, da nađe skromni ali tačan jezik za nešto za šta je „naš javni jezik otrcan i iscijeđen".

Osim u aktuelnoj knjizi, Kirhof je i u svoja dva poslednja romana („Želja i melanholija" i „Ljubav u grubim crtama") smjestio u Italiju.

Impuls za nastanak nagrađene knjige osjetio je u italijanskoj stvarnosti. Jedna djevojčica je prosila na ulici: „To što sam vidio na tom putovanju urezalo se u mene. To je naposljetku imalo nečega veoma postiđujućeg. Bio sam bespomoćan. Tako je počelo pisanje."

Žiri je zanemario činjenicu da je sâm izdavač nagrađenu knjigu nazvao novelom, a Njemačka književna nagrada se dodjeljuje za roman. Ako preuzmemo definiciju velikog književnog kritičara Rajha-Ranickog, da je roman prozni tekst od najmanje 200 stranica, onda ova knjiga to, strogo uzev, i nije. Žiri je ipak bio impresioniran jer je Kirhof napisao „višeslojan tekst, koji na majstorski način prepliće politička i privatna pitanja".

U svakom slučaju, Kirhofu je uspjelo da opiše susret dvije melanholične osobe koje „nemaju zajednički cilj ali idu u istom pravcu", prema mjestu čežnje mnogih Nijemaca, prema italijanskom jugu, i ljudi koji putuju u obrnutom smjeru, prema mjestima svojih nadanja i čežnje, na sjever.