1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Komentar

Bitka za Sarajevo

Evropa će se ove godine, mada nakratko, fokusirati na Sarajevo. Obilježava se stota godišnjica od atentata na austrougarskog prestolonasljednika Franza Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju, kao i 30 godina od Olimpijade.

Njemačka radio stanica Deutschlandfunk je na svojoj stranici objavila reportažni zapis o Sarajevu. Autor tako navodi:

"Sadašnje stanje je potisnuto, nezaposlenost rast, e a sve je više onih koji odlaze. Sarajevo je u sjećanje utisnuto po tri događaja: Atentat 1914., koji je bio povod za Prvi svjetski rat, opsada Sarajeva od 1992. do 1995. i Zimske olimpijske igre 1984. ZOI su jedino bile pozitivne.

Za mnoge Bošnjake i Hrvate Gavrilo Princip nije bio samo atentator, već i terorista. Za mnoge Srbe on je heroj. Sada se sve vrti oko tog pitanja, sve se izvlači iz konteksta, bez da se u obzir uzima istorijska pozadina događaja iz 1914. Do danas je to tako.

Sarajevo nije teško razumjeti. Kada dođete u ovaj grad, to se osjeća. Osjećate grad i ljude, mješavinu kultura. Ovaj grad ima nešto što drugi nemaju!

Geschichte Bosniens in der KuK

Automobil Franza Ferdinanda koji je ubijen u Sarajevu

Vera Katz se decenijama bavi pozadinom atentata. Bh. istoričarka kaže da su mnoge stvari prije 100 godina bile iste kao i danas i kao primjer navodi etničku podjelu na Bošnjake, Hrvate i Srbe. "Kada pogledate kako je bosansko društvo, bosanski parlament izgledao početkom 20 stoljeća i uporedite to sa odnosima koji vladaju danas, ustanovite da postoje etnička podjela koja je i tada postojala i da su do danas ostali isti, neriješeni problemi."

Vera Katz sjedi u Bečkoj kafani hotela Evropa, gdje se osjećate kao da su vas prebacili u vrijeme prije sto godina. Tu ne samo da osjećate, nego ste u prilici i da okusite ta davna vremena Austro-Ugarske monarhije. "Taj imidž se još uvijek njeguje. Prije nekoliko godina u Sarajevu je otvorena još jedna Bečka kafana i odmah je bila puna. Ljudi to ovdje vole. Sa mnom je situacija ovakva. Kada sam u Istanbulu, a jako često sam tamo na konferencijama, i kada se vratim imam nekako utisak kao da je Sarajevo osmanlijski grad. Kada se opet u Sarajevo vratim iz Beča, onda posebno snažno osjećam tragove Austro-Ugarske monarhije".

I Zapad i Istok

Sarajevo je istovremeno i Zapad i Istok. Tursko i austrougarsko nasljeđe obilježava ovaj grad. Uz to dolaze i tragovi socijalizma iz vremena Titove Jugoslavije. Šta kaže Vera Katz o malom muzeju ("Mlada Bosna") pored mjesta sa kojeg je izvršen atentat? Zar se na ovaj jubilej grad ne bi trebao predstaviti svečanije, zanimljivije i više turistički?

"Ja sam sretna da ovaj mali muzej uopšte još i postoji. Jedna kolegica iz Beograda nedavno mi je rekla da smo mi šizofrenično društvo. Sarajevo je ove 2014. u centru svjetske pažnje, a mi ništa ne radimo na "kulturi sjećanja". Naše političke elite su obojene etničko-nacionalistički i uopšte ne misle na cjelinu, na društvo u cjelini."

Sarajevo Straße Leute

Sarajevo je istovremeno i Zapad i Istok

Vlada svađa i povodom ceremonija obilježavanja stogodišnjice od atentata, posebno oko velike istorijske konferencije, na čijoj organizaciji radi i Vera Katz. Ali važniji od konferencije je nastup Bečkog filharmonijskog orkestra 28. juna u tek renoviranoj sarajevskoj Vijećnici, u kojoj je nekada bila nacionalna biblioteka. Za Amru Rešidbegović je zapaljena Vijećnica bila i ostala životna trauma. Najvažnije je međutim da je mogla da spasi mnoge vrijedne dokumente i knjige. "Nakon što je 15. maja zapaljen Orijentalni institut, znali smo da moramo nešto poduzeti. Srećom smo najvažnije dokumente i knjige uspjeli da prebacimo u podrum. Tako da nam je danas ostalo 500 do 600 hiljada knjiga.

Ma kako Sarajevo iz mnogih uglova danas dobro izgleda, posljednji rat je itekako prisutan, čak i u priči 21-godišnje Belme Džeko. Posebno kada izlazimo na sunce iz zgrade pijace na Markalama i kada nam ona priča o jezivim napadima granatama, kada je na otvorenom dijelu pijace 1994. poginulo 68, a 1995. 37 građana. "Ovdje su se desila dva masakra. Za njih je, kako se navodi, odgovorna srpska vojska. Bili su to stravični masakri. Mislim da cijeli svijet zna za njih." Belma je rođena 1992. kada je rat počeo. Osam godina je kao izbjeglica provela u Njemačkoj.

Djeci Sarajeva

Kratko nakon toga došli smo na ivicu jednog sarajevskog parka. Stojimo ispred skulpture od zelenog stakla. "Ovdje smo pred spomenikom djeci Sarajeva. To je znak sjećanja na 1.600 ubijenih mališana. Svakog 9. maja ovdje dolaze njihove familije kako bi položili cvijeće."

Bildergalerie Proteste in Bosnien

Narod je nezadovoljan

U neposrednoj blizini nalazi se trgovački centar BBI, na čijem trgu se dočekuje Nova godina. Na istom mjestu je grad pratio kvalfikacioni meč za SP u Brazilu. A Belma Džeko je rodica Edina Džeke, bh. fudbalske zvijezde, koji je igrao u Wolfsburgu, a sada igra za Machester City. Belma je pomalo iznervirana, jer je stalno zapitkuju o Edinu. A potom dodaje da je najvažnije u 2014. godinu podsjećanje na 30 godina od Olimpijade. Ona vjeruje da će nekadašnji duh Sarajeva ponovo oživjeti.

Iako za Bjelašnicu i Jahorinu ne važi zajednička ski-karta. Za razliku od propale, zahrđale i granjem drveća zarasle bob-staze, oko koje se još uvijek nalaze zaostale mine iz rata, Zetra je obnovljena i zimi najomiljenije sastajalište klizača. U njoj se nalazi Olimpijski muzej. Niko bolje ne otjelovljuje duh igara kao Edin Numankadić, umjetnik i direktor muzeja.

"Za tadašnju zemlju Jugoslaviju i za grad Olimpijada je bila enormno važan društveni i kulturni projekt. Dobili smo ekstra novac za koncerte, pozorišne predstave i druge kulturne projekte. Bila je to velika šansa. Mnogi se zimskih igara u Sarajevu sjećaju kao Olimpijade kulture. Bila je to za Sarajevo, BiH i tadašnju YU jedna vrsta emancipacije kulture.

Bosansko proljeće

20 Jahre Bosnien Krieg Symbolbild

Pogled s Trebevića

Možda i nije slučajnost da upravo 2014. godine potisnuti bijes građana BiH izbija na svjetlo dana i to tokom antivladinih demonstracija koje su izbile početkom februara. "Lopovi napolje!" povikivali su tada građani Sarajeva misleći na političare koje su sami izabrali. Tada se govorilo o "bosanskom proljeću".

"Prije dvije godine sam završio školu, ali nemam posla. Htio sam da se prekvalifikujem, kako bi dobio barem neki posao, ali ne ide. Ovdje važi samo princip veze, samo vezom možeš da se zaposliš. Za nas mlade ovdje nema života. Jedino rješenje je inostranstvo. Ovdje više ništa ne ide!"

"Pa ovo je ludnica. Šta da vam kažem? Ljudima je sve preko vrata. Uzrok je prije svega nezaposlenost. Narod je gladan. Nešto se mora promijeniti."

Mahir Sahinovic Journalist aus Bosnien

Novinar Mahir Šahinović

"To se moralo desiti. U posljednjih 20 naši političari ništa nisu uradili a mi kao narod smo im dozvolili da nas izmanipuliraju. Željeli bismo da ako ništa našoj djeci bude bolje. Ja imam doduše posao. Ali hranim svoje roditelje i bolesnog brata. Ako bude potrebno, nastavićenmo sa demonstracijama. Nešto se mora desiti"....To su utisci mladih u glavnom gradu BiH.

Nakon poduže vožnje tramvajem sa jednog kraja grada na drugi, nakon izleta na brda sa fantastičnim pogledom na minarete, crkve i grad, nakon šetnje centrom sa radnjama kao u svakom evropskom velikom gradu, kafić je mjesto opuštanja i odmora. I to uz bosansku kafu u kafiću Sevdah, gdje iz zvučnika odjekuje bosanski blues - Sevdah...

Hoće li Sarajevo iskoristiti 2014. godinu? "To je šansa, koju ćemo, prokockati. Kao i sve druge šanse, koje smo do sada imali!", kaže novinar Mahir Šahinović. Studentica Belma Džeko je optimističnija. "Vjerujem da će Sarajevo ponovo doći sebi. Mislim da su ljudi siti toga da političari komanduju s njima kako hoće. Mislim da su ljudi, građani sada dobili više samopouzdanja"....

Autor: Reportažni prilog sa Radio stanice Deutschlandfunk

Prevod i adaptacija: Jasmina Rose