1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Bilans posjete američke ministrice vanjskih poslova Bliskom Istoku

Posjetom Condoleezze Rice Bliskom Istoku mogu biti zadovoljni zvaničnici SAD ali ne i posjećenog regiona

Američka ministrica vanjskih poslova Condoleezza Rice je okončala svoju mirovnu posjetu Bliskom Istoku. Danas će se Rice u Berlinu sastati sa njemačkom kancelarkom Angelom Merkel I razgovarati o rezultatima postignutim u tom regionu. Sa izraelskim I palestinskim zvaničnicima Rice je ugovorila naredne razgovore. Jedini konkretan korak, doduše bez konkretnog planiranog datuma. Za uzvrat, SAD očekuju podršku umjerenim državama u Iraku. Američka ministrica vanjskih poslova Condoleezza Rice može biti zadovoljna s tim sto je postigla na svom bliskoistočnom putovanju: prvo ona je ugovorila naredne pregovore, kojima će prisustvoavti palestinski predsjednik Mahmud Abbasi izraelski premijer Ehud Olmert. Osim toga uspjelo joj je da Bushovu strategiju u Iraku omili kod osam najvažnijih arapskih zemalja. Ministri vanjskih poslova golfskih zemalja, Egipta i Jordana demonstratiovno su se stavili na stranu Washingtona i pozdravili američki angažman u cilju smirivanja situacije u Iraku. Medjutim: da li američka ministrica zaista može biti zadovoljna? To je više nego hipotetičko pitanje. Izraelsko-palestinski konflikt i dalje čeka na inicijativu i nove ideje za rješenje i gospodja Rice je takven ove inicijative i najavila pred svoj dolazak. A da li će doći do novih inicijativa prije susreta u Washingtonu koji je sada dogovoren, više je nego upitno. I šta znači arapsko odobravanje politike Washingtona u Iraku?! Obrazloženje Kuvajta je sve drugo osim ubjedljiva solidarnost sa Bushovom politikom. Prije je to priznanje da se nema konkretnih mogućnosti uticaja na Washington i da se ne valja klati s vukovima.

Condoleezza Rice je previše inteligentna da bi to shvatila kao pravu podršku novoj Busovoj strategiji u Iraku. I ona će se morati potruditi da takve nesuglasice u Bihjeloj kući ne budu česte. Jer uz svo poštovanje, i prijateljstva: najuži saveznici SAD u regionu, koji su se okupili u Kuvajtu, hoće u prvom redu jedno: da se okonča svakonevno ubijanje u Iraku, da centralna vlada u Bagdadu učini nesto protiv nasilja I da taj angažman potekne i iz vladajućih šiitskih redova, i da se američka vojska što je moguće prije povuče iz Iraka, pa čak ako, imajući taj cilj uvidu, moraju da progutaju privremeno povećanje broja amerićkih vojnika u Bagdadu.

I još nešto američka ministrica vnjskih poslova ne smije pogrešno razumjeti: niko od okupljenih u Kuvajtu ne vjeruje da put povalčenja Washingtona iz regiona vodi preko Irana. Što znači: niko nije spreman da Bushu da zeleno svjetlo za dalje vojne pokere u regionu. Bila bi fatalna greška ako bi američki predsjednik to drugačije shvatio.

Učesnici kuvajtskog susreta su države u kojima je većinsko sunitsko stanovništvo I prisutno je nepovjerenje u odnosu na šiitske snage u Iraku. Učensici susreta u Kuvajtu znaju naravno da jačanje moći šiitskog stanovnistva dovodi do jačanja demokratskih kretanja i na Euphratu i Tigrisu. Zato se ograničavaju na zaštitu jakih sunitske većine. To isto želi i Washington, iako to otvoreno niko ne kaže. Konsekvenca u Washingtonu mora biti : više inicijative ne samo u izraelsko-palestinskom kontekstu već I u saradnji sa tradicionalnim istomišljenicima po pitanju Iraka.