BILANS ITALIJANSKOG PREDSJEDAVANJA

Silvio Berlusconi je imao velike ambicije kada je prije šest mjeseci preuzeo predjedavanje Evropskom unijom. A sada na kraju mandata on je suocen sa poražavajucim saldom. Berlusconi nije ispunio obecanje da ce kao novogodišnji i božicni poklon pod jelku staviti Evropski ustav. Ako italijanskog premijera ocjenjujemo po njegovim kriterijima onda je on pretrpio neuspjeh. Naravno, ne treba svu krivicu svaliti na Berlusconija. Poljska i Španija, Njemacka i Francuska, svi su ti ucesnici pregovora bili nepopustljivi. Medjutim, italijanski recept vodjenja razgovora je takodje imao udjela u neuspjehu. Naime nakon tri mjeseca ležernih konsultacija ucesnici su ostali bez papira koji bi mogao biti osnova kompromisa. Ucesnici razgovora su bili van sebe od bijesa jer tako nešto još nisu doživjeli. Ocigledno preopterecen, Berlusconi se na konferenciji za štampu požalio da je kao poduzetnik i politicar uglavnom navknut na uspjehe. To je dirljivo. No, potom je izjavio da vrijeme italijanskog predsjedavnja Unijom spada u najslavnije periode u posljednjih nekoliko godina. Takva izjava je besramna. Svakodnevne evropske poslove su Italijani obavljali rutinski. Posebno je italijanski šef diplomatije Franco Frattini dao sve od sebe kako bi diplomatski ublažio posljedice nakon temperamentnih istupanja svog šefa. Postignuti rezultati su potisnuti u drugi plan zbog neuspjeha samita na vrhu. Italijani su pokrenuli inicijativu za privredni rast, kojom se potpomažu infrastruktura i energetska mreža. Njemacki ministar finansija je kritikovao taj program rekavši da je u njemu previše asfqlta i betona, a premalo investicija u obrazovanje. 2005 ce Unija osnovati Agenciju za zaštitu spoljnih granica iz koje bi trebala nastati evropska policija. Pod italijanskim predsjedavanjem EU je dobila i sigurnosnu strategiju i konacno se dogovorila sa Sjedinjenim državama o evropskoj obrambenoj strukturi. Medjutim, Berlusconi je na samitu Evropske unije i Rusije, umjesto dogovorenog zajednickog evropskog stava zastupao svoje licno mišljenje, pokazavši razumijevanje za postupke svog prijatelja Putina u Ceceniji. Italijanski premijer je takodje odstupio od zajednicke vanjskopoliticke linije kada je ugostio izraelskog premijera Ariela Sharona. Evropska unija se protivi namjerama izraelskog premijera da potpuno izoluje Arafata i da nastavi gradnju sigurnosnog zida, dok Berluskoni te postupke ne smatra odvec pogrešnim. Berlusconi je inace našao vremena da snimi jedan koompakt disk kao i za svoj omiljen hobi - umanjivanje Musolinijevih fašistickih nedjela. Kada se još podsjetimo da je jednog njemackog poslanika u Evropskom parlamentu uporedio sa cuvarem koncentracionog logora, onda je jasno zašto vecina briselskih diplomata osjeca olakšanje zbog toga što ce Irci preuzeti predsjedavnje Unijom. Uz sve to italijanski ljevicar Romano Prodi, kao predsjednik Evropske komisije i italijanski desnicar Berlusconi jesu zakleti neprijatelji. Dobrovoljno nikada ne bi zajednicki nastupali ali su zbog svojih dužnosti u Uniji na to bili prinudjeni. Berlusconijev stalni osmjeh se svaki put zamrzne kada sretne Prodija, koji želi da ga pobijedi na izborima za dvije godine. Sve u svemu posljednjih šest mjeseci idu u prilog novom ustavu koji predlaže da Unijom, umjesto šefa države ili vlade zemlje koja je na redu, predsjedava politicki strucnjak za evropske integracije i to cak dvije i po godine.