1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

„Bijela kuga“ donosi crnu budućnost u BiH

U BiH se iz godine u godinu rađa sve manje djece. Prirodni priraštaj u BiH iznosi jedva jedan odsto ali trend je negativan. U RS je prirodni priraštaj je već godinama negativan i iznosi minus 1,8 odsto.

default

Mariji Ratković iz Banjaluke tek je dvije sedmice, a već je u RS prava medijska zvijezda. Otkada se rodila, novinari stalno dolaze u kuću, fotografišu je, snimaju i o njoj razgovaraju sa njenim roditeljima Marijanom i Zlatkom. Marija je njihovo deveto dijete. Nedavno su predstavnici ministarstva za porodicu, omladinu i sport Vlade RS povodom njenog rođenja u porodičnoj kući Ratkovića uručili udžbenike za petoro školaraca i higijenske pakete. Najavili su da će Vlada posvetiti više pažnje porodicama sa mnogo djece.

Devetoro djece sa 120 KM dječjeg dodatka

Familie, junges Paar mit Baby

Mala Marija postala je slavna zato što su porodice sa troje, četvoro

ili više djece sve više rijetkost. „Kćerka Milica rođena je 22. jula, ja sam rođena 4. avgusta, kćerka koja se rodila prije 11 dana, Marija, 8. avgusta, i sin Mihajlo 12. avgusta. U petnaest dana nas četvoro ćemo pod jednim datumom slaviti rođendan! Imamo i kćerku koja će sada 5. septembra slaviti rođendan“, ponosna je Marijina majka Marijana. Na pitanje kako 11-oročlana porodica živi mjesec dana sa jednom platom, odgovara: „Madžioničar! Pa kako? Uspjevamo. Malo pomoć moje sestre i prijatelja koji pomognu kad treba. Muževa plata i tako. Četvoročlanoj porodici treba mjesečno 1.000 maraka, pa sad zamislite koliko treba jedanaestočlanoj“. Iako teško žive, Marijana i Zlatko se nisu pokajali što su se odlučili na više djece: „To nikada! To je jedan specifičan način koji mene veže za tu moju djecu. Neko bogatstvo. Uvijek je neko tu i da mi pomogne“. Iako vlasti u javnim nastupima pokazuju zabrinutost zbog činjenice što je u BiH prirodni priraštaj već nekoliko godina u opasnoj silaznoj putanji, podsticajne mjere da se to promjeni su nedovoljne. Primjera radi, u RS postoje mjere za stimulistanje rađanja trećeg i četvrtog djeteta, dok se porodicama sa više djece dodatak ne isplaćuje za peto i više djece. Ratkovići kažu da dobijaju dodatak za treće i četvrto djete u visini od 120 KM, dok za ostalu djecu ne dobijaju ništa. Većinu svojih potreba izmiruju sami.

Slijedi zatvaranje škola

Kinder Schulweg

Ali nisu samo podsticajne mjere za rađanje djece siromašne. U Banjaluci naprimjer, se mnogo djece ne može upisati u vrtić zbog nedostatka prostora. Mira Galić, pomoćnik direktora za vaspitanje i obrazovni rad Centra za predškolsko vaspitanje i obrazovanje nam je rekla da u centru Banjaluke postoji samo jedan vrtić u kojem više od 30 odsto djece nego što je to kapacitetima predviđeno. Postoje brojni objekti u gradu koji pripadaju Centru, a koji nikada nisu vraćeni ili su devastirani a nisu obnovljeni. Postojeći vrtići su neadekvatno opremljeni. Ali, ako je Nada Lipovac, pomoćnik ministra za porodicu u Vladi RS, u pravu, možda novi vrtići i škole zbog manjka djece uskro neće biti ni potrebni.„Sve će se poremetiti i već se poremetilo. Imamo svake godine sve manji broj upisanih osnovaca. Više nema potrebe praviti nove škole. Mi ćemo održavati postojeće ali ćemo i zatvarati škole. Mnogo škola će se zatvoriti. To znači da će biti sve manji broj srednjoškolaca vrlo brzo a onda to znači i manji broj djece na fakultetima, i manje radne snage“, upozorava Lipovac.

Ona kaže da je odumiranje nacije uzelo značajni zamah koji će teško biti zaustaviti:

„Mislim da bi javnost trebala više biti upoznata s činjenicom da se iz godine u godinu sve manji broj djece rađa i da malte ne svake godine jedno manje mjesto nestaje. Uzmimo da za 10 godina ako vaši slušaoci mogu zamisliti jedno mjesto od 30 hiljada ljudi jednostavno nestaje s lica zemlje“.

U Banjaluci se godišnje rodi 3.000 djece

Deutschunterricht an einer Schule

O razlozlima koje mladi navode zašto se ne odlučuju na sklapanje brakova i djecu, Lipovac navodi:„Jedan od osnovnih problema koji mladi ističu zašto ne sklapaju brakove je taj što oni kažu da je nesigurnost i neizvjesna budućnost ta koja je na prvom mjestu, a tek poslije dolaze ekonomski razlozi, nedostatak posla, stanova, karijera, i ostalo“. Doktorica Amela Lolić, pomoćnik ministra za zdravstvenu zaštitu u Vladi RS, kaže da je jedan od problema pri kreiranju natalitetne politike nedostatak pouzdanih statističkih podataka. Naime, u BiH još uvijek nije obavljen popis stanovništva. „Ja ne znam zašto se ne radi. Ja sam jedna od tih koji već nekoliko godina govore o potrebi popisa i znam još mnoge druge ljude koji govore o tome. Samo znam jednu drugu stvar koja me u tome ponovo brine a to je da kad se donese odluka i počnu pripreme za popis ja mislim da je najmanji period potreban za pripremu dvije do tri godine“. Ona navodi podatak da je i u čitavom regionu JI Evrope sa izuzetkom Kosova statistika slična.

S potrebom organizovanja popisa se slaže i Nada Lipovac i upozorava da bi popis mogao na svjetlo dana iznijeti i neželjene podatke:„Tako da do popisa stanovništva nećemo moći znati sve ove podatke. Može se desiti da nas iznenadi da je možda i manje stanovnika nego što mi i mislimo po ovim procjenama da je stanje i lošije nego što mi mislimo i očekujemo“.

Banja Luka Stadtzentrum

Nebojša Jovanić, načelnik Klinike za ginekologiju i akušerstvo KC Banja Luka, kaže da se godišnje u klinici porodi između 2.800 i 3.000 žena. Doktor Jovanić ističe da ne može reći na šta ti podaci ukazuju jer nije obavljen popis. „Dakle u nas je unazad nekoliko godina konstantan broj novorođene djece negdje između 2.800 i 3.000. Da li je to malo ili mnogo ni o tome ja ne mogu da sudim jer jednostavno mi ne znamo ni koliko nas ima. Nemamo ni popis stanoviništva, ne znamo koliko je muških koliko ženskih. Ne znamo koliko je žena u reproduktivnom dobu“. Iako su banjalučki vrtići puni, razlog za to nije veći broj rođene djece. U vrtiću Bambi su kapaciteti popunjeni dok ranije nije bilo mjesta za svu djecu. Minja Gvozdenac, vaspitačica u vrtiću Bambi u Banjaluci, kaže:

„Sada smo mi po kapacitetu popunjeni. Možda prije nekih pet ili šest godina kada sam ja počela da radim bile su prekobrojne grupe. Prije pet godina bilo je za nekih deset do dvadeset posto više boravka, odnosno više djece nego danas“. Na zapadu je ulaganje u rađanje djece odavno ekonomska potreba. Danas rođena djeca će sutra svojim privređivanjem i doprinosima višestruko vratiti sve što se u njih ulaže. Ali u BiH to još nije shvaćeno. Kada bude, možda će već biti prekasno.