BiH - zemlja, u kojoj životni moto glasi: polako!

"Sarajevo ponovno ima svoj simbol", naslov je članka austrijskog Der Standarda, u kojemu se taj list osvrće na svečano otvaranje obnovljene sarajevske Vijećnice, koja je zapaljena tijekom rata 1992. godine. Autorica članka piše kako tijekom ceremonije otvaranja Vijećnice nije sve proteklo "prema planu", napominjući da su na dan otvaranja, u petak (9.5.) prosvjedovali demonstranti, koji su uzvikivali "ostavke, ostavke", da se u petak ispostavilo da zgrada uopće nije osigurana, kao i da nije postojala nikakva sigurnosna kontrola pri ulasku u zgradu - što je izazvalo šale na taj račun u sjećanje na također loše sigurnosne kontrole prije 100 godina za vrijeme posjeta Sarajevu austro-ugarskog prestolonasljednika Franje Ferdinanda. "Ali u Bosni i Hercegovini su ljudi naviknuti na to da nikad ništa ne ide prema planu. Čak bi smetalo ukoliko bi to tako funkcioniralo. Otvaranje obnovljene Vijećnice u petak navečer je u višestrukom pogledu bilo pravo 'bosansko': sve je rađeno u posljednjoj minuti, puno toga improvizirano, ali sve je opet prošlo dobro, a bili su nazočni i 'međunarodnjaci', kako to i ne ide drukčije u jednoj državi, koja još uvijek nema punu suverenost. Predstavnik međunarodne zajednice (Valentin Inzko) i predstavnik Europske unije (Peter Sorensen) su držali govore. I to je sastavni dio bosanskohercegovačke svakodnevice", piše ovaj list, dodajući da su se šale zbijale i zbog programskog listića, na kojemu je u minutu točno napisano trajanje svake točke programa. A to, piše dalje ovaj list, izgleda doista neobično u jednoj zemlji u kojoj praktično sve duže traje, nego planirano, a životni moto glasi: "Polako".

Vijećnica u plamenu poput pucnja ravno u srce Sarajeva

U nastavku se Der Standard osvrće na samu zgradu Vijećnice: "Vijećnica je prelijepa zgrada, koja je prije 120 godina, kad je za vrijeme austro-ugarske okupacije izgrađena, bila 'šok' za taj grad, jer je postavljena na hvalisav način usred osmanskog bazara. Ali je Vijećnica zatim za vrijeme Jugoslavije postala 'mjesto duha i komunikacije'. Tada je ona služila kao Narodna knjižnica. Vijećnica je bila otvorena za građane. Nastala je duboka trauma kad su u kolovozu 1992. srpske trupe granatirale Vijećnicu i ona počela gorjeti. Za mnoge građane je to bilo kao da se pogodilo ravno u srce grada."

Der Standard se dalje osvrće na planove austro-ugarske administracije za vrijeme izgradnje Vijećnice, navodeći da je tada bilo planirano ispred zgrade napraviti jedan veliki glavni trg, koji bi se prostirao iznad Miljacke, a da je na drugoj strani bila planirana izgradnja jedne velike zgrade, u kojoj bi bila smještena administracija Habsburške monarhije u tadašnjoj BiH. "Do toga, kako je poznato, nije nikad došlo. I još uvijek se Vijećnica stoga nekako nalazi u nedođiji, uz preusku ulicu, koja se zavija, i na mjestu, na kojemu joj se ne može dostojno diviti. U tom smislu je Vijećnica, urbanistički, nedovršena", piše Der Standard.

Kosovo želi vlastitu vojsku

Napori kosovske vlade za uspostavljanjem jedne kosovske vojske, kao i napori novoga premijera Srbije, Aleksandra Vučića, da promijeni radni mentalitet u njegovoj zemlji, su teme o kojima u svome tiskanom izdanju piše Neue Zürcher Zeitung (NZZ).

List prenosi da je kosovski parlament ovaj tjedan trebao odobriti uspostavljanje kosovske vojske, ali da je to propalo zbog bojkota srpske manjine. Među Srbima postoji latentni strah, pojašnjava ovaj list, da bi ta kosovska vojska mogla djelovati i protiv vlastitih ljudi na sjeveru Kosova. "Od vlade planirana vojska bi se od 2019. godine trebala sastojati od 5.000 aktivnih vojnika i 3.000 rezervista. Do tog datum bi, osim toga, ministarstvo sigurnosti trebalo postati ministarstvo obrane. Godišnji proračun, koji bi toj vojsci trebao stajati na raspolaganju, bi iznosio 65 milijuna eura. Ta vojska, međutim, ne bi iznikla iz ničega. Ona bi se temeljila na snagama Kosovo Security Force (KSF), koje su početkom 2009. uspostavljene kao organizacija nasljednica Kosovo Protection Corps-a, u čijim redovima su se u prvom redu nalazili bivši borci UČK-a", pojašnjava NZZ, ističući i da su Srbi tada glasno kritizirali osnivanje KSF-a, kojega nazivaju ilegalnom formacijom.

"Protestantske vrline" u Srbiji?

"Max Weber u Srbiji", naslov je članka NZZ-a, u kojemu se list osvrće na to da novi premijer Srbije, Aleksandar Vučić, rado citira tog njemačkog sociologa i ekonoma, a posebice one Weberove izjave koje se odnose na vezu između protestantske radne etike i duha kapitalizma. Sve te "protestantske vrline" nedostaju Srbiji, uvjeren je Vučić, a prenosi NZZ i dodaje da se Vučić pritom posebno osvrće na mentalitet u Srbiji, gdje je dosad najpoželjniji cilj u karijeri mladih ljudi bio posao u državnoj službi. Upravo rad u državnoj službi kritizira Vučić i s tim u svezi NZZ podsjeća na njegove najave ukidanja korištenja državnih automobila i nova radna vremena službenika: "Forsiranjem jedne efikasnije države Vučić, međutim, ulazi i u rizike. Jer, u Srbiji je dosad dodjeljivanje poželjnih radnih mjesta u državnoj službi stranačkim kolegama uvijek važilo kao najsigurnije sredstvo za učvršćivanje političke moći. Hoće li to uskoro postati prošlost, ostaje da se vidi."