BiH - zemlja skupog državnog aparata

„Ako na bh. ulicama zovnete „ministre“, okrenuće se bar polovina onih koji su to čuli“. Ovim vicom se najbolje komentariše činjenica da ova balkanska zemlja sa skoro četiri miliona stanovnika ima 13 vlada (državni nivo, Republika Srpska, Federacija Bosne i Hrecegovine i deset kantona). Sveukupno 140 ministara i tri predsjednika države. Sve je to nasljedstvo Dejtonskog mirovnog sporazuma kojim je 1995. godine okončan rat u BiH, piše novinar austrijskog lista "Die Presse" i nastavlja: Visoki predstavnik Valentin Incko (Inzko) kaže da je to „OK“, ako funkcioniše. Međutim, to ne funkcioniše. Valentin Incko ima ovlasti da smijeni izabrane političare i da donosi zakone. Ali, on kaže da se zalaže za dijalog i kompromise. Njegove ovlasti je moguće primijeniti i na privrednu branšu. „770 miliona eura kredita međunarodnih finansijskih institucija je neiskorišteno zbog internih sporova u BiH i zbog toga što bh. vlasti nisu ispunile određene uslove za te kredite. Time je blokirana realizacija nekoliko infrastrukturalnih projekata za koje postoje planovi. Realizacijom tih projekata ne bi se samo otvorila nova radna mjesta, već bi BiH kompletno susjedstvo mogla snabdijevati energijom“, kaže Incko.

„Evropska integracija zemlje, u BiH nije sporna. U Evropu svi žele. Međutim, BiH sama određuju brzinu kojom se približava EU. Kada je riječ o viznim olakšicama, Bosna i Hercegovina mora ispuniti 174 uslova. Do sada je ispunjeno 147. Za deset godina BiH bi mogla postati članica EU“, smatra Incko.

Dvojica Inckovih prethodnika su govorila da su oni posljednji visoki predstavnici. Incko je oprezniji i kaže da je "najvažniji uslov za ukidanje funckije visokog predstavnika taj da je zemlja stabilna“.

Ništa od pomoći ako u rat nisu umiješani Amerikanci

Građanski rat u Šri Lanki je također jedna od tema kojom se bave komentatori njemačke štampe. List „Neue Osnabrücker Zeitung“ piše:

„Onaj ko pati zbog rata u koji nisu umiješane SAD i čiji snimci nisu spektakularno prikazani na svjetskim televizijama, skoro da se i ne može nadati inostranoj pomoći. Ne može se nadati makar se radilo o velikom ratu kakav je u Šri Lanki. Ratu koji bijesni 25. godina. Bez toga nedostaje uzbuđenje javnosti u onim zemljama iz kojih se može očekivati pomoć u obliku donacija i političkih pritisaka na sukobljene strane. Čak ni kod broja poginulih, kao što je slučaj sa Šri Lankom u kojoj ponekad gine više ljudi nego u Iraku. Ta nezainteresovanost se dijelom prenosi i na politiku.

Autor: Mehmed Smajić

Odgovorni urednik: Svetozar Savić