1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Komentar

"BiH najveća žrtva jugoslovenskih ratova"

Na trodnevnoj konferenciji Alpen-Adria univerziteta u Klagenfurtu dat je presjek uzroka i posljedica ratova u bivšoj Jugoslaviji i istaknuta je neminovnost pomirenja i prerade prošlosti na osnovu činjenica.

default

Alpen-Adria univerzitet u Klagenfurtu

Prvu panel diskusiju na konferenciji u Klagenfurtu otvorio je njemački historičar Holm Sundhausen, koji je u svom izlaganju najprije dao kratki osvrt na faktore relavantne za početak rata u bivšoj Jugoslaviji. Sundhaussen je ustvrdio kako se nasilje koje se desilo u jugoslovenskim ratovima, poslože li se određeni politički, ekonomski, te psihološki faktori, može desiti bilo gdje na svijetu, te dodao kako je ono u bivšoj zajedničkoj državi sistematski pripremano. U tom kontekstu, rekao je Sundhaussen, veoma je važna i kronologija nasilja i zločina koji su se desili.

Konferenz Krieg(e) in Jugoslawien 20 Jahre später Klagenfurt

Istoričar profesor Holms Sundhaussen

„Stvaranje psihološke napetosti kroz, na primjer, kultiviranje riječi genocid i kroz govor mržnje započeli su srpski političari i pisci, a sa te strane su angažovane i prve paravojne formacije, koje su dalje sijale strah i vršile zločine. Zločini i etnička čišćenja koja su se desila nakon toga, desila su se kao odgovor na to nasilje, jer nasilje generalno prouzrokuje novo nasilje. Što ga, naravno, ni u kom slučaju ne smije relativizirati, ali je važno reći da su zločini počinjeni od strane bošnjačkih formacija imali druge motive od zločina koje su činile srpske formacije“, rekao je za Holm Sundhaussen.

Jednako kao i Florian Bieber, historičar sa univerziteta u Gracu, i Sundhausen je konstatovao da nacionalizam nije bio uzrok rata u bivšoj Jugoslaviji, već da je bio cilj onih koji su ga pripremali, kako bi se, neki od njih sve do danas, održali na vlasti.

Evropa umorna od Bosne i Hercegovine

Na drugoj sesiji bilo je riječi o specifičnostima situacija u današnjim novonastallim državama, a kao najteža je ocjenjena situacija u BiH. Politolog Vedran Džihić objasnio je da Evropa, opterećena vlastitim problemima, postaje umorna od Bosne i Hercegovine, a da je Visoki predstavnik Valentin Incko, poptpuno napušten od međunarodne zajednice, u najtežoj poziciji od svih dosadašnjih Visokih predstavnika.

„Imamo neku vrstu kanibalizma, imamo polumrtvo tijelo jedne države, na kojoj se razini kanibali hrane, otkidaju komadiće i njihovom biračkom tijelu daju pomalo hrane tako da i oni imaju osjećaj da i oni participiraju na neki način u toj formi kanibalizma. Ali sada taj kanibalizam uništava suštinsko biće BiH, čini građane pasivnim posmatračima tih kanibala i prodavača etno-nacionalne magle i kao rezultat imamo ovu agoniju u kojoj se nalazimo. Ali svaka agonija producira jednu novu energiju koja se protivi toj agoniji. Bosanskohercegovački narod je narod koji nevjerovatno može da trpi i nevjerovatno može da podnese, i zadovoljan je malim stvarima, ali mislim da je stanovništvo došlo do jedne crte gdje je ta iscrpljenost i ta agonija toliko velika da je gotovo nemoguće da će to stanje trajati sljedećih pet, deset, petnaest ili dvadeset godina. Jednostavno mora doći do nekih socijalno-protestnih pokreta“, rekao je Džihić.

Suprotstaviti se govoru mržnje

Konferenz Krieg(e) in Jugoslawien 20 Jahre später Klagenfurt

Christophe Solioz

Na konfenrenciji u Klagenfurtu dosta prostora se dalo i diskusiji o izgradnji civilnog društva na prostoru bivše zajedničke države, ali je zaključeno da novac koji je uložen u nevladine organizacije do sada nije dao očekivane rezultate. Konstatovano je da dosta organizija nije osnovano iz potrebe da se nešto promijeni i utiče na svijest društva, već iz potrebe da se dođe do novca međunarodnih organizacija. Christophe Solioz iz Centra za Evropske integracijske strategije (CEIS), naveo je takođe kako nevladine organizacije moraju biti potpuno nezavisne, i od onih koji ih finasiraju, te da bi ubuduće trebale direktnije uticati na politički život zemalja u kojima postoje i djeluju. „Dobar primjer je Naša stranka u BiH, jer smo u njenim redovima imali i imamo jako puno sudionika civilnog života, što politici u tom slučaju otvara potpuno nove vidike i pristupe“, rekao je Solioz.

Drugog dana konferecije je kao posebno važan istaknut i proces pomirenja i prerade prošlosti, a učesnike konferencije je sa svojim dosadašnjim iskustvima na tom polju upoznao i Nenad Vukosavljević, iz beogradskog Centra za nenasilnu akciju. Jedna od tema bio je i problem viktimizacije određenih društvenih skupina, posebno u BiH.

Konferenz Krieg(e) in Jugoslawien 20 Jahre später Klagenfurt

Nenad Vukosavljević

„Ja ne mogu zamisliti i ne dajem sebi za pravo da mogu zamisliti kako je to kada se izgubi rođeno dijete, ne znam kakav je to bol. I ti ljudi zaslužuju istinu i pravdu. I to je nešto za šta sam ja spreman da se založim bez obzira sa koje strane dolazili. Ali ono čemu se moramo suprotstaviti jeste govor mržnje, ono što poziva na novo zlo. I to je nešto što jednostavno nikome nije dozvoljeno. Biti žrtva i biti nasilnik, čovjek može biti u isto vrijeme. Neko ko je doživjeo tragediju može u sljedećem trenutku počiniti nepravdu i postati ono drugo. To ne može biti identitet. To ne može biti identitet čak ni pojedinca a kamoli naroda. Ne možemo čitave narode zvati žrtvom ili čitave narode zvati nasilnikom ili agresorom. Time čini mi se ugrožavamo i našu budućnost i budućnost naše djece“, objasnio je Vukosavljević.

Države da jedna drugoj priznaju žrtve

Spisateljica Slavenka Drakulić navela je kako se rat na prostoru bivše Jugoslavije nije desio spontano, te da se tako ni mir i pomirenje ne smiju dešavati spontano kako je to trenutno slučaj, i da je taj proces u odgovornosti politike. Ona je ta, rekla je Drakulić, koja i sama najprije mora prestati sa jezikom mržnje, te je dužna da pomirenje dalje forsira kroz medije, školstvo i kulturu.

Katarina Kruhonja iz Centra za mir, nenaslje i ljudska prva iz Osijeka, posjetioce i sudionike skupa je upoznala sa inicijativom REKOM, koja je, kako je objasnila, jedinstevna prilika da se konačno prekine lanac nasilja koje se uvijek iznova dešava zbog toga što se krvoprolića iz ranijih oružanih sukoba nisu temeljno preradila i razjasnila na osnovu činjenica.

Konferenz Krieg(e) in Jugoslawien 20 Jahre später Klagenfurt

Panel diskusija

"Plaši me da će nakon zatvaranja međunarodnog tribunala u Haagu naši političari u našim državama odlučiti da nastave proces samo kroz suđenja za ratne zločine na nacionalnim sudovima, a to je prespor proces koji će trajati još dvadeset godina a i tada još neće biti završen. I zapravo mnoge žrtve neće dobiti satisfakciju. A to je bitno da bi se otpustila prošlost i da bi pokušali prekinuti taj ciklus da se svako malo zbog neprerađenih stradanja u prethodnom oružanom sukobu otvaraju novi sukobi. Inicijativa za REKOM je inicijativa koja dolazi odozdo, regionalnog je karaktera i traži od naših vlada da ustanove jednu komisiju koja će imati regionalni karakter, da se prikupe činjenice i spriječe manipulacije i da to bude barem jedno mjesto gdje će jedna država drugoj priznati njezine žrtve – barem to", objasnila je Katarina Kruhonja, navodeći kako će za taj proces biti potreban još širi društveni konsenzus, kao i podrška političkih stranaka.

Autor: Emir Numanović

Odgovorni urednik: Svetozar Savić

Preporuka redakcije