BiH: Ljepota hamama

Stari hamam (tursko kupatilo) u Mostaru izgrađen je krajem 16. stoljeća, za vrijeme turske vladavine. Stoljećima je služio Mostarcima ali i putnicima namjernicima svih vjera i nacija. Mostarski hamam, osim osnovne namjene - čišćenja tijela, bio je i centar socijalizacije, razmjene informacija, dogovaranja poslova... Krajem 2015. godine postaje muzej.

Zagrijane i uparene prostorije obložene mramorom korištene su za opuštanje, ali i otvaranje pora na koži, za efikasnije i jednostavnije čišćenje. Osim toga para, ponekad aromatizirana mirisnim travama, imala je i ljekovita svojstva. Smatralo se da podjednako uspješno liječi i opušta i tijelo i dušu.

U hamamima su korištene tradicionalne drvene nanule, pogodne za skliske mramorne podove. Tradicionalno su se koristili i tanki, pamučni ručnici, najčešće kariranog uzorka, a takvi ručnici omotavani su oko intimnih dijelova tijela.

Kupolasti svodovi hamama, pa tako i mostarskog, najčešće su imali okrugle ili zvjezdaste otvore - neke otvorene za ventilaciju, a neke zatvorene staklom ili kristalom za potpun ugođaj: ugođaj zvjezdanog neba.

Teško bi bilo zamisliti hamam bez sapuna. Pravljeni su isključivo od prirodnih sastojaka, maslinovog ulja ili mliječnih masnoća, uz dodatak esencija aromatičnog bilja, često lavande. Često su pravljeni, baš kako je to prikazano i u Hamam muzeju u Mostaru, u većoj količini, u obliku kruga, poput sira.

Budući da je u hamamima uvijek bilo toplo i vlažno, za sapune su, kako se ne bi otopili, pravljene posude, najčešće od srebra. Njihovu ljepotu i vrijednost uvećavao je rad majstora, jedinstvene ukrasne gravure.

Rukavice za piling nisu izum modernih vremena. Korištene su, između ostalog, i u hamamima. Kako je pojašnjeno pored izložaka, muškarci su koristili crne rukavice od kozje dlake, a žene svjetlije i nježnije tkanine - svilu ili vunu.

Nakon parenja, kojim se koža pripremala za piling, te nakon pilinga na red je obično dolazilo vrlo ugodno i nježno pranje pjenom. Za pripremu pjene korištena su kazančad, također ukrašena tradicionalnim, umjetničkim gravurama.

Neizostavan dio hamama ali i većine domova tog doba bili su ibrik i lavor. Najčešće su korišteni za pranje ruku. U Mostaru, čini se, ibrik ima posebnu vrijednost, jer je bio u rukama lijepe Emine, kako je to ovjekovječio i opjevao Aleksa Šantić.

Za gospodu je hamamima na raspolaganju bio i pribor za brijanje, od četke i posude za pjenu za brijanje, do britve i oštrača.

Hamami su svojevremeno imali i ulogu današnjih frizerskih salona, pa su damama na raspolaganju, za uljepšavanje kose, bili različiti češljevi, ogledala, ukosnice...

Nakon opuštanja u parnim kupatilima hamama, druženje se nastavljalo u odajama hamama u kojima se služila kafa ili čaj, a nerijetko i sofra, često s bogatom ponudom voća.

Premda hamam u Mostaru danas služi kao muzej, ipak nudi sitnice poput sapuna, nanula, tankih pamučnih ručnika ili mirisnih ulja, za bar djelimičan hamamski ugođaj u vlastitom domu.