1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

BiH i Srbija opterećene ratnom prošlošću

Očito je da BiH i Srbija imaju mnogo otvorenih pitanja. Saradnja u procesuiranju ratnih zločina samo je prividno riješena, a na dnevnom redu su, kako tvrde analitičari, i relacije između Beograda i Banje Luke.

Činjenica da je posjeta srbijanskog predsjednika Tomislava Nikolića Sarajevu otkazana na zahtjev bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića, potvrđuje da su odnosi između dvije zemlje još opterećeni ratnom prošlošću. Ako se tome doda i nedosljednost međunarodne zajednice, onda su stečeni svi uslovi za stagniranje i BiH i Srbije u procesu evropskih integracija, kaže za Deutsche Welle politički analitičar iz Sarajeva Dževad Kučukalić.

„Izetbegovićev zahtjev da Nikolić odgodi posjetu Sarajevu uz obrazloženje da 'politički trenutak nije povoljan' pokazuje da su odnosi u regiji, posebno između BiH i Srbije, opeterećeni ratnom prošlošću, neriješenim pitanjem procesuiranja ratnih zločina ali i političkim previranjima kako u ustavno nedorečenoj BiH, tako i Srbiji gdje se još uvijek njeguje mit o velikoj srpskoj državi. Ni nedosljedna politika međunarodne zajednice ne ide na ruku normalizaciji prilika u regiji“, ističe Kučukalić.

Vuk dlaku mijenja, al' ćud nikad

„Međunarodnim mentorima novog srbijanskog rukovodstva mora biti jasno da su preobraćeni mirotvorci, radikali Tomislav Nikolić i Aleksandar Vučić, u stvari vukovi u jagnjećoj koži.

Koliko god se Nikolić trudio da sebe i Srbiju prikaže u nekom drugom svjetlu, njegova ratna prošlost i zasluge zbog kojih ga je u jeku rata Vojislav Šešelj promakao u četničkog vojvodu kod Bošnjaka će uvijek izazivati sumnju i evocirati uspomene na ratna stradanja. I hapšenje Nasera Orića po srbijanskom nalogu, uprkos sporazumu o saradnji BiH i Srbije u vezi s ratnim zločinima, potvrđuje onu narodnu poslovicu da vuk dlaku mijenja, al' ćud nikad“, kaže Kučukalić.

Analitičari se slažu u ocjeni da odnosi između Srbije i BiH nisu iskreni. Hapšenje Nasera Orića nije jedini primjer koji to potvrđuje. „Niti je Nikoliću bilo drago što mora doći u Sarajevo, niti je Sarajevu bilo drago što mu Nikolić dolazi. Objema stranama Orić je došao kao poručen. Ipak, mislim da otkazivanje Nikolićeve posjete Sarajevu neće dodatno narušiti odnose između dvije zemlje. Ko je za saradnju s obje strane Drine, sarađivat će. Ko nije, ni do sada nije sarađivao. Ovdje je suština u neiskrenosti. Mi ćemo još čekati da se u Srbiji pojavi stvarni Willy Brandt, neko ko će radi općeg dobra i bolje budućnost i Srbije i BiH biti u stanju da se suoči sa činjenicom da je u Srebrenici počinjen genocid, a ne da broji koliko se puta genocid pominje u britanskoj rezoluciji. Čini se da Srbija za takvu ličnost još nije spremna“, kaže za Deutsche Welle novinar Dnevnog Avaza Sead Numanović.

Rezolucija o Srebrenici – prilika za pomirenje ili kamen spoticanja?

Dževad Kučukalić smatra da je Rezolucija o Srebrenici važan test iskrenosti u odnosima između Beograda i Sarajeva. „Srbija konstantno govori da ni na koji način nije bila umiješana u genocid u Srebrenici koji su, kako je to potvrdio i Haški sud, počinile Vojska i MUP Republike Srpske (RS). Čemu onda protivljenje rezoluciji? Želim vjerovati da će i Beograd jednog dana donijeti rezoluciju o Srebrenici identičnu onoj iz Strasbourga. No, takve rezolucije nema ni u ustavno nedorečenoj BiH, što je mnogo veći problem. BiH zato treba korjenite refome. Ova zemlja mora biti funkcionalna, ne samo radi rezolucija i sređivanja unutrašnjih prilika, nego i radi odnosa sa susjedima i mira i stabilnosti regije“, kaže Kučukalić.

Direktor banjalučkog Centra za međunarodne odnose Miloš Šolaja vjeruje da odnose između BiH i Srbije opterećuje i nedosljedna politika međunarodne zajednice, posebno ona koja nastoji uticati na odnose između Beograda i Banje Luke. „Od Srbije se traži da se ne miješa u unutrašnje stvari BiH, ali da ostvari pritisak na Milorada Dodika. Odricati se Dodika, znači odricati se neposredno izabranog predsjednika RS-a, što bi moglo značiti da je nekome stalo da RS istjera iz BiH. Oni koji su prije petnaestak godina slavili Dodika kao 'dašak svježeg vjetra na Balkanu', sada ga se odriču. Razočaran sam takvom politikom, jer ona može biti primijenjena prema svakom funkcioneru i pojedincu u BiH. Ako neko nije zadovoljan izabranim pojedincima i(ili) institucijama, onda ima problem sa shvatanjem i prihvatanjem demokratije. Suština problema je nedosljednost međunarodne zajednice još od tzv. Aprilskog paketa. Da je bilo jasne politike međunarodne zajednice, Dodik se ne bi mijenjao“, kaže Šolaja.

Srbijanski ples na žici

Ugledni banjalučki analitičar smatra da skrivene agende i politički procesi oblikuju politike i političare te da su pojedinci samo izraz onih koji za njih glasaju. „Dodik jeste izabrani predsjednik RS-a i ima mnogo zahtjeva u komunikaciji sa međunarodnom zajednicom, ali on nije vlasnik RS-a. Manipulativne politike koriste simboliku pojedinačnih likova. Historija je puna primjera koji govore da su pojedinci samo simbolički izraz procesa koji bi se dešavali i bez njih“, ističe Šolaja. On nije ubijeđen da je odlaskom Borisa Tadića s političke scene promijenjen odnos Beograda prema RS-u. „Mislim da se u politici Srbije prema BiH nije ništa promijenilo odlaskom Borisa Tadića s političke scene, osim konteksta. Srbija je sada regionalni predvodnik evropskih integracija. Možda se to nekome ne sviđa, ali je to činjenica. Srbija ima potrebu da pleše na žici u odnosima sa Sjedinjenim državama, Rusijom, Kinom, regionom i susjedima, nesvrstanim, a posebno sa Evropskom unijom (EU). Ako bi postala igrač samo jedne strane, to bi značilo prihvatanje jedne politike i njenih interesa“, tvrdi Šolaja.

Da su okolnosti koje diktiraju odnose između Srbije i RS-a bitno promijenjene, potvrđuje i Sead Numanović. „Boris Tadić je uvijek imao prijateljsku relaciju s Dodikom, kao i pokriće da 'on to može uraditi'. Sada su na vlasti radikali koji nemaju takav manevarski prostor. Vučić danas s bosanskim Srbima igra dvostruku igru. Zavisno od inetersa, nekad ide na ruku Miloradu Dodiku, a nekad lideru Srpske demokratske stranke Mladenu Bosiću. Bosanski Srbi tako su i definitivno postali 'moneta za potkusurivanje' Beograda i mogu biti žrtvovani za 'veće interese'“, kaže Numanović.

Niederlande Muslim-Kommandeur von Srebrenica freigesprochen

Naser Orić nakon oslobađajuće presude Haškog suda

Beogradski sudovi „tjeraju svoju pravdu“

Treba li u skorijoj budućnosti očekivati dodatno distanciranje Beograda od Milorada Dodika? Numanović podsjeća da se Balkan mnogo puta do sada pokazao kao „isuviše nepredvidiv“. „No, ono što je sasvim izvjesno je evidentni politički i svaki drugi sunovrat Milorada Dodika. Njegova moć ubrzano kopni. Hoće li ga se Srbija prva ili posljednja odreći, meni je manje bitno od činjenice da ga se odriču i neki njegovi najbliži dojučerašnji saradnici i, što je mnogo bitnije, biračko tijelo u RS-u“, kaže Numanović.

Analitičari podsjećaju da je srbijanski premijer Aleksandar Vučić nedavnim iniciranjem bošnjačko-srpskog dijaloga relaksirao odnose između Beograda i Sarajeva. Kazao je da „teške teme“ između Bošnjaka i Srba moraju biti „otvorene i zatvorene“. „Države i narodi balkanskog regiona moraju međusobno razgovarati kako bi preuzeli odgovornost za sopstvenu budućnost“, rekao je Vučić u srijedu (13.5.) na Sarajevo Business Forumu. Tu je inicijativu podržao i Bakir Izetbegović, uz opasku da se nada kako će „ohrabrujuće poruke Beograda stići i do Banje Luke“. Tada je načelno dogovorena i zajednička sjednica Vlada Republike Srbije i Vijeća ministara BiH na kojoj bi trebalo da budu potpisani brojni sporazumi u različitim oblastima. Najavljeno je i povećanje obima ekonomske saradnje. A onda je, uoči obilježavanja dvadesete godišnjice genocida u Srebrenici, na osnovu srbijanske potjernice, uhapšen Srebreničanin Naser Orić, čovjek koji je pred Haaškim sudom oslobođen odgovornosti za ratne zločine. „Čini se da srbijanske revizioniste historije nije zadovoljilo oslobađanje Draže Mihailovića i da svoju pravdu žele nametnuti i u slučaju Srebrenice“, kaže Dževad Kučukalić.