BiH, Crna Gora i Hrvatska od danas članice Mediteranske unije

Nova unija će se službeno zvati Barcelonski proces - Unija za Mediteran, a za zemlje balkanskog područja je od izuzetne važnosti što će i formalno od danas imati priliku da se politički, ekonomski, infrastrukturno, kulturološki i na svaki način profiliraju i kao zemlje koje imaju mediteranski identitet.

Silajdžić takođe u Parizu

Bosnu i Hercegovinu na osnivačkom samitu Mediteranske unije predstavlja predsjedavajući Predsjedništva BiH, Haris Silajdžić, koji će u ime BiH u Parizu ostati i u ponedjeljak, kako bi na dan najvećeg francuskog praznika, obilježavanju pada Bastilje, odnosno početka Francuske revolucije, učestvovao na tradicionalno najvećoj godišnjoj paradi u Francuskoj.

Iako se najavljuje kako Unija za Mediteran neće postići očekivane ciljeve koje je ranije zamislio njen idejni pokretač, francuski predsjednik Nikolas Sarkozi (Nicolas Sarkozy), čini se ipak da bi od danas nova velika Unija, na geostrateškom, političkom, ekonomskom i komunikacijskom planu mogla imati mnogo veće dugoročne efekte nego što je i sam Sarkozi očekivao.

Pravi uspjeh: uspostava diplomatskih veza između Sirije i Libana

Već uoči samog formalnog čina uspostave Mediteranske unije, velikim uspjehom se mora smatrati uspostavljanje diplomatskih odnosa izmedju Sirije i Libana koji su od prije dvije godine bili potpuno zamrznuti, jer je Francuska Siriji stavljala na odgovornost za ubijstvo bivšeg libanskog predsjednika i izazivanje građanskog rata u zemlji s kojom je Jelisejska palata ima tradicionalno izuzetno čvrste prijateljske veze. Činjenica da je Sarkozi dan uoči otvaranja Unije za Mediteran, primio sirijskog predsjednika Bašara Al Asada, te da je bio domaćin prvog susreta između Bašara i i novoizabranog libanskog predsjednika Mišela Sulajmana dovoljno govori da Pariz želi izlazak iz krize i uspostavu dijaloga.

U diplomatskim krugovima u Parizu se spekuliše da Sarkozi, u zamjenu za mir u Libanu, Al Asadu nudi prisustvo na međunarodnoj političkoj sceni, što se već počelo realizirati i nedjeljnim osnivačkim samitom Mediteranske unije kojem su se odazvala oba predsjednika.

Jordan i Libija odbile su sudjelovati u ovom projektu. Medjutim, Turska i Alžir potvrdile su svoje prisustvo u Parizu. Turska je izrazila nepovjerenje prema projektu Mediteranske unije, u strahu da će ova organizacija, gdje joj je Francuska namijenila istaknutu ulogu, biti zamjena za pravo članstvo u Evropskoj uniji.

Dvostruko predsjedništvo kao znak partnerstva

Otvaranjem Unije za Mediteran predsjedavat će francuski predsjednik Nokolas Sarkozi i egipatski predsjednik Hosni Mubarak, kako bi se već na startu uspostavio model po kojem će od dva buduća supredsjedsjedavajuća sa mandatom od dvije godine, jedan biti sa sjeverne, a drugi s južne strane Sredozemnog mora. Odbijena je dakle Sarkozijeva namjera da Francuska sama predsjedava u toku prve dvije godine, jer su druge članice EU složno željele da u ime EU, to predsjedavanje drži budući šef Evropskog vijeća koji je predviđen Lisabonskim reformskim ugovorom, koji je za sada odbacila jedino Irska, 22 članice Unije su završile proces njegove ratifikacije, a u preostalih četiri takav procedura predstoji.

Svima privlačna saradnja s EU

Izvanredan odziv sjevernoafričkih zemalja i zemalja Bliskog istoka za francusku inicijativu o Mediteranskoj uniji, najbolji je dokaz koliko je i za njih snažna privlačnost Evropske unije.

Uniju za Mederan je u maju prošle godine predložio francuski predsjednik Sarkozi “u cilju jačanja ekonomskih, kulturnih i političkih veza između zemalja koje izlaze na Sredozemno more, te u cilju borbe protiv terorizma i ilegalne imigracije”.

Mediteranska unija kao nastavak Barcelonskog procesa

Kontinentalne, sjeverne članice EU, pogotovo Njemačka, u početku su međutim bile sumnjičave prema ovoj inicijativi u strahu da ne budu isključene iz potencijalno vrlo važnog regiona. Njemačka kancelarka Angela Merkel je na martovskom samitu EU u Briselu uspjela isposlovati zajednički dogovor da se ne odustaje od Barcelonskog procesa iz 1995. godine, te se tako na koncu i došlo do kompromisnog imena nove tvorevine: “Barcelona proces - Unija za Mediteran”.

Barcelonski proces je jedna od strategija EU za razvoj sjevernoafričkih zemalja, a po konačnim namjerama i instrumentima realizacije veoma je slična Procesu stabilizacije i pridruženja za zemlje zapadnog Balkana (SSP). Glavna razlika je u činjenici da zapadnobalkanske zemlje imaju “jasnu perspektivu članstva u EU” i sve su od 2000. u statusu “potencijalnog kandidata”, a zemlje Barcelonskog procesa su bile, jesu i ostaju samo zemlje-partneri Evropske unije. Ali bez obzira na to, ostaje činjenica da će Barcelonski proces-Unija za Mediteran od ovog vikenda biti najveća i najjača zajednica zemalja svijeta nakon Ujedinjenih nacija.