BiH bolje i u oslabljenoj EU nego izvan nje

List Frankfurter Allgemeine Zeitung piše: "Srbija je 2009. podnijela zahtjev i od 2014. vodi pregovore. Crna Gora se kandidirala 2008. i vodi pregovore od 2012. godine. Makedonija je 2005. čak priznata kao kandidat ali je onda Grčka, zbog spora oko imena, to spriječila. Na primjeru Makedonije kao "uzornog učenika" jasno se vidi kako blokirana perspektiva učlanjenja može dovesti do zabrinjavajućeg nazatka kada je u pitanju poštovanje pravne države i demokratskih standarda. Albanija je 2014. priznata kao kandidat ali do početka pregovora mora provesti mnoge reforme. BiH je tek u februaru 2016. podnijela zahtjev. Kada će ova zemlja, koju razdire borba za moć i vlast između bosanskih muslimana, Srba i Hrvata, početi sa pregovorima je neizvjesno. Kosovo isto želi u EU ali za sada je potpisao samo SSP sa EU."

Svima ovim zemljama jedno je zajedničko: one uprkos Brexitu istrajavaju na svom cilju ulaska u EU. "Euroskeptične" partije u svim tim zemljama nisu sposobne da dobiju nekakvu većinu. Vođa nacionalista u Srbiji Šešelj je izjavio da je doduše sretan zbog Exita i da je sada vrijeme da se Srbi priklone Rusiji, ali on takve stavove može zastupati samo kao opozicija. Bosanski šef vlade Denis Zvizdić je sažeo ono što se moglo čuti i iz drugih glavnih gradova zemalja Zapadnog Balkana: Odluka Britanaca ne mijenja ništa u njihovom nastojanju da što prije postanu članica EU. Tu se BiH vodi činjenicama a one govore da je ekonomija EU najjača na svijetu. Ministar vanjskih poslova Igor Crnadak je izjavio da razlozi zbog kojih BiH želi u EU nisu prestali da postoje izglasavanjem Brexita.

Mladen Ivanić, srpski član Predsjedništva je rekao da se još ne zna da li je EU Brexitom oslabljena kao i da je za BiH i u oslabljenoj EU bolje nego izvan nje. Srbijanski premijer Vučić je na poziv Rusofila na referendum u Srbiji, kojim bi se prekinuli pregovori za učlanjenje rekao da opozicija, ako pobijedi na izborima, može da raspisuje referendume do mile volje ali da su na najnovijim izborima ljudi u Srbiji glasali za stabilnost a ne za idiote, kao što se desilo u drugim zemljama. Srbi su se odlučili za evropske integracije, veći standard i strane investicije. Jedan od razloga zbog kojih su se Britanci odlučili da napuste EU je činjenica da su njene članice države poput Rumunije ili Bugarske a da joj se žele pridružiti zemlje poput BiH ili Makedonije", piše list Frankfurter Allgemeine Zeitung.

Tursko izvinjenje Rusiji

Njemačka štampa bavi se i nastojanjem Turske da izgladi odnose sa Rusijom zbog obaranja ruskog aviona koji je operisao u Siriji zbog navodne povrede zračnog prostora. "Erdogan pokazuje kajanje“, piše njemački javni servis ARD: „Prema navodima Moskve, turski predsjednik Redžep Tajip Erdogan se izvinio zbog obaranja ruskog aviona. Erdogan je ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu napisao da nije bilo stvarne namjere da se obori avion, rekao je portparol Kremlje Dimitrij Peskov. On je dodao da je Erdogan porodici ubijenog pilota uputio izraze najdubljeg saučešća i zamolio za oproštaj.“

I dok se ARD poziva samo na ruske izvore, dnevnik Zeit Online je na gotovo istovjetan tekst dodao i primjedbu da je „to potvrdio i jedan Erdoganov portparol u Turskoj“ i dodao: „Bilateralni odnosi su se poslije obaranja aviona dramatično pogoršali. Putin je zabranio turističke paket-aranžmane za Tursku i uveo zabranu uvoza poljoprivrednih proizvoda iz te zemlje. Erdogan je sada pozvao rusku stranu na obnovu tradicionalno dobrih odnosa dve zemlje, rekao je njegov portparol i naglasio da se nada da će one zajedno da se bore protiv terorizma u regionu.“

Sve zbog Irana?

Nemačka štampa se bavi i pomirenjem Turske i Izraela: „Nakon šest godina netrpeljivosti, Izrael i Turska su se sporazumjeli oko pomirenja“, piše tako dnevnik Frankfurter Allgemeine Zeitung. Doduše, to što Izrael želi da plati odštetu porodicama turskih građana ubijenih na brodu Mavi Marmara, što je bio razlog za zahlađenje odnosa, zvuči kao priznanje krivice. Dvije zemlje se rukovode prije svega sopstvenim interesima. Tako se Izrael nada da će Turska, koja smije da šalje humanitarnu pomoć u Pojas Gaze, uticati na Hamas, a u konfliktu sa Iranom bi Izrael takođe rado imao Tursku na svojoj strani. S druge strane, Turska je pristala na pomirenje koje je izdejstvovao Vašington da bi – sa Izraelom i Saudijskom Arabijom – kao regionalna sila spriječila dalje jačanje Irana.“

„Turska pokušava da popravi uzdrmane odnose sa Rusijom i Izraelom. Šest godina poslije krvavog zauzimanja broda Mavi Marmara, koji je prevozio humanitarnu pomoć u Pojas Gaze, Turska i Izrael potpisuju sporazum o pomirenju kojim će biti okončano političko ledeno doba [...] Pomirenje sa Izraelom već dobija i konkretnu formu. Ugovorom je predviđena isplata odštete Turskoj od 20 miliona dolara koje će dobiti porodice deset ubijenih članova posade broda Mavi Marmara. Ambasadori dvije zemlje bi što prije trebalo da ponovo stupe na dužnost.“

„Testosteronski trio“

Sređivanje odnosa Turske sa Rusijom i Izraelom komentator lista Süddeutsche Zeitung je u naslovu svog teksta nazvao „Pomirenje u testosteronskom triju“: „Kada bi postojala lista dopinga u diplomatiji, testosteron bi na njoj morao da ima visoku poziciju. Trebalo bi da postoji mogućnost diskvalifikacije onih koji ga uzimaju u prevelikim količinama. A to ne bi bio problem samo za notorno sumnjive Ruse. I turski predsednik Redžep Tajip Erdogan i izraelski premijer Benjamin Netanjahu bi bili oni kojima bi prethodnih godina prijetila zabrana igranja, jer su raskoračeni i nadmenih grudi ruinirali prijateljske odnose svojih zemalja.“

„No, pošto u politici – za razliku od sporta – cilj najčešće opravdava sva sredstva, testosteronski prestupnici su dobili novu šansu. Erdogan i Netanjahu sada primaju čestitke za sporazum o pomirenju, a s druge strane, Erdogan je smirio i front prema Moskvi tako što je javno izrazio žaljenje zbog obaranja ruskog aviona. Pitanje je samo da li će ti akteri i ubuduće moći da vode politiku bez dopinga“, piše Süddeutsche Zeitung iz Minhena.