1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Bez plana, kompromisa i hrabrosti – Šamar u lice SPD

SPD pada sve dublje. Sa istorijski najlošijim izbornim rezultatom kriza njemačke socijaldemokratije je prerasla u dramu. Objašnjavamo vam razloge pada popularnosti ove stranke.

SPD je odmah nakon što su saopštene prve prognoze saopštio da odlazi u opoziciju. Vodeće drugarice i drugovi su to saopštili kako bi u najmanju ruku izbjegli krizne razgovore o tome: zašto gubitnici trebaju dalje biti na vlasti.

SPD karzima je prošlost

Onaj ko želi razumjeti zašto je SPD odavno hronično bolestan mora se osvrnuti na istoriju stranke. Seniori među članovima već decenijama ističu kako su se priključili stranci „zbog Willya Brandta" koji je od 1969. godine bio njemački kancelar. Spomenik Willyu Brandtu u selu Unkel, u kojem je proveo svoje posljednje godine života, i dalje godišnje privuče više od 5.000 turista. U zlatnim 70-tim godinama SPD je „Sveti Willy" bio razlog za masovno učlanjenje u stranku, uglavnom akademika.

Helmut Schmidt, Brandtov nasljednik u uredu njemačkog kancelara od 1974. godine, se pobrinuo da birače i članove veže za stranku. Gerhard Schröder je s druge strane fascinirao partijsku bazu od 1998. godine samo zbog toga što je rekao „ne" ratu u Iraku. Svi koji su kasnije došli nisu imali karizmu svojih predhodnika.

Prelazno oduševljenje zvano Martin Schulz

Dva gubitnika. Ipak jedan i dalje može vladati. Martin Schulz i Angela Merkel uoči izbora

Dva gubitnika. Ipak jedan i dalje može vladati. Martin Schulz i Angela Merkel uoči izbora

SPD danas ima oko pola miliona članova. 1990. godine ih je bilo duplo više. Oni koji još uvijek na stolu imaju partijsku knjižicu su stariji od 60 godina. Martin Schulz je izazvao kratku i intenzivnu euforiju kada je 19. Marta 2017. godine imenovan za izazivača Angele Merkel. 16.000 novih članova stranke za samo nekoliko sedmica i to uglavnom mladih. U proljeće je stranka bila kao dopingovana. Izlazak iz „geta 20 posto" je izgledao moguć. Neposredno prije izbora je rukovodstvo stranke pažljivo razmotrilo opciju osvajanja manje od 20 posto glasova birača.

Najgore od svega je što je stranka to jedva postigla. Međutim, nakon osvojenih 20,5 posto osvojenih glasova se postavlja pitanje: Da li se ova stranka još uvijek može nazvati narodnom? Pitanje je akademsko, ali je sadašnjost konkretnija: SPD je na ivici ponora. Njena budućnost je neizvjesna.

NRW: Dnevni boravak socijaldemokrata se prazni

Pad „crvenih" je bio vidan već 2005. godine u njemačkoj saveznoj zemlji Sjeverna-Rajna Vestfalija (NRW). „Ja sam pravi predsjednik radničke partije u NRW", rekao je tada budući premijer NRW Jürgen Rüttgers uoči izbora u najvećoj njemačkoj saveznoj zemlji i na taj način istakao šta je ustvari problem SPD: on više ne dopire do radnika. Od tada je CDU bio na vlasti u ovoj saveznoj zemlji sa 17 miliona stanovnika - iako doduše privremeno.

NRW je dugo vremena bio srce SPD. U vremenima kada su radnici radeći u rudnicima uglja i čelika prehranjivali stotine hiljada porodica i kada je radnik u očima političara bio važan faktor, SPD se mogao oslonuti na „male ljude". Uz vječite strukturalne promjene u ovom regionu se raspao stari milje. SPD odavno nije prirodni saveznik donjeg sloja društva koji radi teške poslove. Također se mijenja i struktura birača SPD. Bolje obrazovane osobe u gradovima biraju Zelene, a socijalno ugroženi AfD. Stari slogan: „Moj djed je birao SPD, moj otac bira SPD..." odavno je zamijenila konkurencija: „...,a ja biram CDU."

Agenda 2010: Schröderov napad na dušu stranke

Vrijeme kada je SPD još uvijek imao snagu proletera . Willy Brandt sa građevinskim radnicima u Frankfurtu

Vrijeme kada je SPD još uvijek imao snagu proletera . Willy Brandt sa građevinskim radnicima u Frankfurtu

Za osipanje izborne klijentele SPD je odgovoran jedan socijaldemokrata. Gerhard Schröder je uveo tzv. „Agendu 2010". Schröder je na osnovu masovnih kritika na socijalni sistem izgradio širok sektor niskih plata i bazu za rekordnu konjunkturu od koje od 2005. godine profitira njegova nasljednica Angela Merkel. Njegova stranka je bila na ivici unutrašnje podjele i do danas ne zna kakva ona treba biti.

Socijaldemokrate ne slijede konsekventno lijevu socijaldemokratiju. Sve što je od toga desno bolje može CDU, rezime je mnogih zastrašenih birača SPD. Ono što nedostaje SPD su koncepti za unutrašnju sigurnost, integraciju izbjeglica ili prepoznatljive ekonomske kompetencije - sve teme koje demoskopi identifikuju kao teme koje zanimaju birače.

Vječno lutanje između hrabre ljevičarske politike i mejnstrima pozicioniranog oko centra neutralizuje SPD do te mjere da se može zaključiti da nema svoj profil. Politički ciljevi SPD zbog toga često ostaju nedorečeni i nejasni. Zeleni, Lijevi i AfD govore dosta jasnije.

Klopka zvana GroKo

Kao druga stranka po snazi u Bundestagu se SPD dugo vremena držao na vlasti i to znajući da velika koalicija prije svega šteti juniorskim partnerima. Ono što je još gore je to da je uz Angelu Merkel SPD morao doživjeti kako njeni projekti kao minimalac ili penzija sa 63 godine bivaju okupirani od strane njemačke kancelarke. Socijaldemokrate sada idu u regeneraciju. Institut za demoskopiju Allensbach je još prije izbora u jednom reprezentativnom istraživanju javnog mnjenja otkrio da su Nijemci spremni za više promjena. SPD bi mogao početi od sebe samog.

 

Preporuka redakcije