1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Berlinski dvorac kao mjesto inscenacije

Berlinski dvorac će ponovo biti sagrađen na mjestu Palače republike. Novogradnja koja će nastati, Humboldtov forum, trebala bi postati mjesto dijaloga kultura. Rekonstrukcija starog dvorca izazvala je raspravu.

Berlisnki dvorac nakon novembarske revolucije 1918. godine.

Berlisnki dvorac nakon novembarske revolucije 1918. godine.

Mnoga su pitanja ostala otvorena kada je 19. septembra 1990. Narodna skupština bivšeg DDR-a zatvorila Palaču republike. Zatvaranje zbog toga što je pri izgradnji korišten azbest dovelo je do žive rasprave o budućnosti nekadašnje „Kuće naroda“ i o njenoj lokaciji na otoku rijeke Spree, u centru Berlina. Treba li taj prestižni objekat DDR-a zadržati ili bi se trebao ponovo izgraditi barokni rezidencijalni dvorac pruskih kraljeva? Kakvo korištenje bi na tom mjestu bilo razborito? Koliko bi legitimna bila izgradnja dvorca prema već postojećem predlošku? Pitanje je bilo za ili protiv ponovne gradnje dvorca. Godine 1992. Wilhelm von Boddien osnovao je Udrugu za promociju berlinskog dvorca. Godinu dana kasnije postavio je model u omjeru 1:1, kao reklamu za dvorac. S kulisom njegovog pročelja postavljenom 1993/94. oko Palače republike rasprava o ponovnoj gradnji dostigla je svoj prvi vrhunac. Zagovornici su rekli da su tek gledajući kulisu s dvorcem shvatili njegovu okolinu: oružarnicu, stari muzej, berlinsku katedralu. „Ljudi su shvatili koliko je dvorac obilježavao gradski prostor“, rekao je Goerd Peschken, autor knjige Berlinski dvorac (1982. godine).

Oživljavanje starog Berlina

Projekat Berlinskog dvorca

Projekat Berlinskog dvorca

Nakon ujedinjenja Njemačke otok na Spreeu je igrao važnu ulogu pri konceptu preseljenja Savezne vlade iz Bonna u Berlin. Kako bi prikupili prijedloge za urbanistički razvoj starog jezgra Berlina, u oktobru 2000. godine Savezna vlada i Berlinski senat osnivaju stručni tim, koji je zatim trebao izraditi preporuke za korištenje, izvedbu i finansiranje nove zgrade na prostoru bivšeg berlinskog dvorca. U junu 2002. Bundestag je znatnom većinom glasao za preporuke stručne komisije: na mjestu berlinskog dvorca, miniranog 1950. godine, i Palače republike (srušene 2006-2008.) trebao bi nastati centar posvećen vanevropskim kulturama. Novogradnja bi se trebala orijentirati prema stereometriji bivšeg dvorca, a na tri vanjske strane te prema dvorištu, nazvanom prema jednom od arhitekata Andreasu Schlüteru, trebala bi biti replika baroknog pročelja. Oblikovanje istočne fasade, koja gleda prema televizijskom tornju, ostavljeno je na slobodu arhitektu, koji je, međutim, kasnije u namjere uvrstio i izgradnju kupole dvorca. Bundestag je odredio granicu za troškove od 552 miliona eura. Krajem 2007. godine, na temelju osnovnih preporuka stručnjaka, sastavljen je tekst nagradnog konkursa za projekat prostora dvorca u Berlinu.

Konkurs za arhitekte za prostor dvorca

Kraljevska soba u Berlinskom dvorcu

Kraljevska soba u Berlinskom dvorcu

28. novembra 2008. savezni ministar za građevinarstvo i član žirija Wolfgang Tiefensee, zajedno s predsjednikom žirija profesorom Vittorijom Lampugnanijem, objavio je odluku komisije: pobjednik dvostepenog konkursa za prostor berlinskog dvorca bio je arhitektonski ured Francesca Stelle iz italijanskog grada Vicenze.

„Arhitektonski izazov se sastojao u tome da se, pridržavajući se uputstava Bundestaga, rekonstrukcija baroknog pročelja dvorca miniranog 1950. godine poveže s vremenu primjerenim i budućnosti orijentiranim korištenjem objekta na tom značajnom mjestu“, rekao je Tiefensee. Samo pobjednički nacrt odgovara „visokim kriterijima, koje smo postavili u konkursu. Ostali nagrađeni nude zanimljiva djelimična rješenja o pojedinim aspektima“. Tiefensee i Lampugnani Stellinom pobjedničkom nacrtu posebno odaju priznanje zbog ulazne dvorane osmišljene poput trga, ponovnog stvaranja trga oko dvorca, vidikovca na istočnoj strani i nove urbane autentičnosti koja nastaje povezivanjem zelene površine (Lustgarten) s gradom. Kao kontrast historijskim fasadama Stella je istočno pročelje obradio kao jednostavnu fasadu s rupama i time vidljivom napravio granicu između novog i starog.

Forum za dijalog kultura

Berlinski dvorac 1913. godine

Berlinski dvorac 1913. godine

Stari dvorac će, dakle, postati „Humboldtov forum“, centar za kulturnu i naučnu razmjenu i druženje. Nazvan prema braći Wilhelmu i Alexanderu von Humboldtu – jedan je bio državnik, intelektualac, a drugi naučnik, prirodnjak – Humboldtov bi forum imenom već trebao biti program. Glavninu korisne površine od 40.000 kvadratnih metara trebali bi koristiti Zaklada pruske kulture, Humboldtov univerzitet i Centralna i pokrajinska biblioteka. Zaklada pruske kulture u Humboldtov će forum smjestiti svoju vanevropsku zbirku iz muzejā u berlinskoj četvrti Dahlem. Osim toga, u prizemlju i pothodniku predviđen je centralni ulazni i izložbeni prostor, takozvana Agora, u kojoj bi bilo i do 15.000 posjetitelja dnevno. Građevinski radovi za Humboldtov forum trebali bi početi 2010. godine, a završeni najkasnije 2015. Nakon rušenja Palače republike površina prvo treba biti ozelenjena. Još je u oktobru 2007. na tom mjestu otvorena privremena umjetnička dvorana, posvećena međunarodnoj umjetnosti.

Kritike na pobjednički nacrt

Kao jedini predstavnik opozicije u žiriju je, kao pozvani gost sa statusom promatrača, sjedio zastupnik Zelenih u Bundestagu Wolfgang Wieland. U intervjuu za Deutsche Welle Wieland je izjavio kako su „konvencionalno napravljene fasade nacrta“ s fleksibilnim unutrašnjim prostorom i mogućnostima korištenja uvjerili mnoge, uključujući i prijatelje dvorca, koji su se nadali da će na kraju biti ponovo napravljena historijska unutrašnjost. Za Wielanda samog, međutim, Stellin nacrt prostora Agora gotovo da je potpuno promašen, jednako kao i „prohodnost od zapada prema istoku ili od istoka prema zapadu“. Ukupno je, smatra on, pobjednički nacrt blijeda zamjena starog dvorca, ali ga se pri tom unutrašnje rješenje nije posebno dojmilo.

Novi dvorac: privid ili stvarnost

Ruševine Berlinskog dvorca

Ruševine Berlinskog dvorca

Prema Odjelu za urbanistički razvoj Grada Berlina, dvorac nikad nije bio istaknuto mjesto u kojem su se u Pruskoj donosile političke odluke. Moć je bila tamo gdje je bio monarh. Kralju su na raspolaganju stajali čitavi areali rezidencijalnih dvoraca u samom Berlinu i oko njega. Ali kao mjesto inscenacije kraljevske vlasti, berlinski dvorac je imao visoku simboličnu vrijednost.

Od sredine XV vijeka dvorac je proširenjima i unutrašnjim dogradnjama izrastao u labirint s 1.210 soba. Njegovu je formu posebno obilježavalo barokno proširenje dvorskog arhitekte Andreasa Schlütera, izvedeno oko 1700. godine. Tadašnja rekonstrukcija prvenstveno je ciljala na apsolutističku reprezentaciju, saopćile su berlinske vlasti. Namjeru da se tri barokna pročelja i Schlüterovo dvorište rekonstruiraju vjerno originalu protivnici ponovnog zidanja dvorca kritikuju kao „arhitekturu čiste kulise“. Adrian von Buttlar, predsjednik Pokrajinskog vijeća za spomeničku baštinu i profesor historije umjetnosti na berlinskom Tehničkom univerzitetu, govori o „kloniranom dvorcu“, koji će se koristiti za „pročišćenu verziju“ pruske historije, kako bi se s njom mogli identificirati. Taj naučnik je kritikovao rušenje Palače republike i izjašnjava se za očuvanje mlađih historijskih tragova u glavnom gradu.

Autor: Carlos Albuquerque/Mehmed Smajić

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić