1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Berlinska hip-hop pjevačica sa maramom na glavi

Da li je to samo komad platna ili pak simbol potlačenosti? Politički statement ili lična odluka? Debata o nošenju marame zahvatila je cijelu Evropu. U Holandiji i Velikoj Britaniji političari traže zabranu nošenja marame. Ali, da čujemo kako razmišljaju žene koje nose maramu? Donosimo portret jedne samouvjerene djevojke sa maramom na glavi.

Sahira, reperka iz Berlina

Sahira, reperka iz Berlina

Sahira je jedna od najuspješnijih pjevačica hip-hopa u Berlinu. zatekli smo je na posljednjoj probi za novi CD. Ova 27- godišnjakinja ima velike smedje oči, nosi moderan džins, svjetlucavu majicu i hidžab- šal na glavi. Nekada je nosila dugu crnu kosu, moderno se oblačila. Nikakva oprečnost njenom interesu za islam. Već kao djevojčica slušala je zvuk ezana, poziva na molitvu. A onda je 11. september 2001. označio preokret u njenom životu. Vidjela je kako se islam prikazuje kao religija terora, a muslimani paušalno stavljaju pod sumnju. Mlada žena je željala sama stvoriti vlastitu sliku o islamu, i počela je studirati Koran. Dopalo joj se što je čitala , spiritualnost i mirovna razmišljana ove svjetske religije, o kojima u medijima nikada nije bilo govora. Počela je obavljati molitvu pet puta na dan i odlučila da nosi maramu na glavi:
« Za mene je to sloboda i ja bih se osjećala zatočenom i skučeno kada bih nosila mini suknju ili izlazila potpuno dotjerana., sa šminkom, frizurom. Ali, ja ne stojim i ne pitam svaku ženu žašto ti nosiš to, a ti nešto drugo. Isto tako želim da se poštuje i moja odluka. Ako smo ovdje zaista slobodni i u demokratiji, onda ja to ne želim vidjeti kao politički simbol, nego kao vlastitu odluku . To je moja glava, moja kosa , to sam ja».

Sahira odiše samopouzdanjem, koje je dobila u svojoj porodici. Rodjena je u Berlinu kao dijete palestinskih roditelja, koji su poticali školovanje, pazili da njihova djeca nauče perfektan njemački. Njena je porodica kaleidoskop najrazličitijih načina života, kaže mlada muzičarka. Majka ne nosi maramu, baš kao i neke od njenih sestara. Druge su opet religiozne, odlučile su se pokriti kosu. To što je Sahira u medjuvremnu postala samohrana majka jednog dječaka, za porodicu nije nikakva sramota , nego povod da joj se pomogne, kada na primjer odlazi na probe ili koncerte.Takvu toleranciju Sahira bi željela i u aktuelnoj debati oko nošenja marame:

« Ne mislim da je ispravno kada ljudi, bez obzira na porijeklo, da li sekularni muslimani ili ateisti ili bilo ko drugi, javno u politici kažu: žene trebaju skinuti maramu. Isto tako ne želim da neko kaže: žene moraju nositi maramu. I možda bi se trebali ljudi sami zapitati od čega imaju strah kada vide ženu sa maramom na glavi».

Sahira je često osjećala nesigurnost kod ljudi kada je vide sa maramom. Tako je kod razgovora za posao, taj komadić platna često bio preprepreka. Ali, na muzičkoj sceni je sasvim drugačije. Medju izvodjačima hip-hop muzike Sahira je kao žena i tako rijetkost, pa marama ne predstavlja niša posebno. Ona je zadobila poštovanje kolega i mnogo ranije. Sa 15 godina je počela pisati pjesme i snimati ih na kasete. Tako je jednog dana dospjela do muzičkog producenta, uslijedili su nastupi, kao i saradnja sa poznatim reperom Bushidom. Ipak, nasuprot svojim muškim kolegama, Sahira se u pjesmama više bavi svakodnevnim životom, bezperspektivnošću mladih, generacijskim konfliktima i posebno pitanjem porijekla.

« Domovina je za mene uvijek tamo gdje se nalazim i gdje se dobro osjećam. Sanjam na njemačkom, medju Arapima se osjećam poprilično njemački, dakle primjećujem razliku. A, onda je nekako komično ako se ne možeš ovdje ponašati kao što jesi ili da je čudno vidjeti u medijima nekoga ko nije kao ti».

Zbog toga Sahira želi biti kao neka vrsta uzora i pokazati da jedna muslimanka vjernica isto tako može biti emancipirana i samoodredjena kao i sve druge žene. U medjuvremenu je muzičarka osnovala vlastitu firmu pod nazivom "Imani Music" . Imani dolazi iz arapskog i znači» moja vjera «, vjera u Boga, ali prije svega vjera u samoga sebe.

  • Datum 02.12.2006
  • Autor Aygül Cizmecioglu
  • Štampaj Štampaj ovu stranicu
  • Permalink http://p.dw.com/p/AVoU
  • Datum 02.12.2006
  • Autor Aygül Cizmecioglu
  • Štampaj Štampaj ovu stranicu
  • Permalink http://p.dw.com/p/AVoU