1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Begova čorba iz Andrićeve kuće

Put koji nas kroz BiH vodi od trpeze do trpeze i tragom mirisa jela koja su spremale naše nane i bake, doveo nas je u vezirski grad Travnik. Tu je i rodna kuća nobelovca Ive Andrića, a u kući restoran "Divan". Izvolite!

default

Rodna kuća nobelovca danas je muzej-restoran. I to je moguće u BiH...

Kustosica Zavičajnog muzeja u Travniku, Dragana Baner, vodi me kroz Memorijalni muzej Ive Andrića. Rodna kuća nobelovca rekonstruisana je na istom mjestu gdje je bila kuća u kojoj je Andrić rođen, u travničkoj ulici Zenjak. Na spratu su tri izložbene sobe muzeja: biblioteka, rodna soba i izložbeni prostor sa prvim primjercima rukopisa, te prevodi njegovih djela na mnoge svjetske jezike. Zidove krase slike Ivana Rabuzina, koje je poznati hrvatski naivac naslikao u čast Ive Andrića, na natječaju koji je svojevremeno raspisala švedska Akademija znanosti i umjetnosti.

Odakle je nobelovac?

Restaurant in Bosnien und Herzegowina

Radom restorana "Divan" finansira se muzej

Još za života Andrićevog, špekulisalo se o njegovoj zavičajnoj pripadnosti, koju on nije ni pokušavao da razriješi: „Šta ćete, čovek se negde morao roditi!“ našalio se jedanput. A ako je neko trebao da razriješi te nedoumice, onda su to bili Travničani. Novinar iz ovog nekadašnjeg vezirskog grada, Mustafa Gafić, šezdesetih godina prošlog stoljeća, u starim je dokumentima pronašao izvadak iz matične knjige krštenih, župnog ureda u Travniku, iz kojeg se vidi da je Ivo Andrić rođen u Travniku u mahali Zenjak, 9. oktobra 1892. godine. Na ulazu u Memorijalni muzej dva su natpisa: na desnoj strani piše 'Rodna kuća Ive Andrića', a na lijevoj 'Restoran Divan'.

Nevjerovatna me radoznalost prožela pri samoj pomisli da se ispod muzejskih soba nešto krčka, da ljudi sjede i jedu u Andrićevoj rodnoj kući i u isto vrijeme sa zidova, na kojima su uokvireni isječci iz njegovih djela, čitaju šta je pisao prije mnogo, mnogo godina. Svoju je Nobelovu nagradu za književnost (novčani iznos), dao bibliotekama u nekadašnjoj zajedničkoj državi. Pitam se šta bi danas rekao za restoran u njegovoj rodnoj kući. Bilo je nečeg asketskog u njegovom životu i ne mogu ga zamisliti kako uživa u bilo čemu, osim u pisanju, čemu je uostalom, posvetio i cijeli svoj život.

Travničani su "teški" gosti

Restaurant in Bosnien und Herzegowina

Marko Lovrinović sipa "Begovu čorbu" u tanjire

Mladi konobar Marko Lovrinović pokazuje mi dvije otvorene terase i manji, zatvoreni dio restorana. Ovo mitsko mjesto, druga je njegova kuća: „I kada ne radim, svratim obavezno, bar da kafu popijem ovdje. Vuče me atmosfera i nešto potpuno neobjašnjivo. Bio sam u Splitu, pa u Zagrebu i onda sam se opet vratio u Andrićevu kuću“, kaže Marko i dodaje da 'Divan' nije baš običan restoran. „Ovdje se dolazi organizirano i sa najavom. Imamo bosansku i mediteransku kuhinju, a ako me pitate šta bi Andriću spremili da se kojim čudom pojavi... Pa, ja mislim da bi on rado pojeo našu begovu čorbu na travnički način, a za desert bi mu spremili tufahiju. Inače, naši gosti najčešće traže upravo begovu čorbu i teletinu ispod sača.

A što se tiče gostiju, Travničani su najzahtjevniji. Oni su baš teški ljudi“, kaže Marko. „A šta znači to 'teški'?“ pitam. „Pa, možda sam ja to malo grubo rekao, ali eno na zidu restorana uokvirenog citata iz 'Travničke hronike',“ pravda se mladi konobar, a tamo piše: „Travnik je najgospodskiji grad na svetu i u njemu svet gospodski čist, odmeren i mudar, s carem da govori“ (I. Andrić).

Begova čorba - tri jezika govori!

Bosnische kulinarische Spezialität

Čorba "za begove"

Ismeta Horić, glavna je kuvarica u 'Divanu', a supervizor će joj biti koleginica Fikreta Tusum. „Otkuda naziv begova čorba?“ pitam Ismetu. „Ne znam, stvarno. Riječ je o čorbi malo jače gustine i mislim da se ne bi niko osramotio ni pred begove da je servirao, u ono doba kad ih je bilo ovdje i kada je čorba postala dio ovdašnjih jelovnika,“ kaže Ismeta dok priprema sastojke za ovo jelo (za 4 osobe).

1 pile, približno 1 kg.

2 veće glavice crnog luka,

2 mrkve,

100 gr. graška,

50 gr. bamije

so, biber ,

1 mala pavlaka,

1 jaje

peršun za posipanje, na kraju.

„Cijelo pile smo skuvali sa jednom mrkvom i glavicom crnog luka, sačuvali pileći temeljac u kojem je skuvano, a zatim očistili meso od kostiju i usitnili ga. Na malo ulja zažuti se sitno isjeckana druga glavica crnog luka, na luk se doda na kockice isjeckana mrkva, grašak, kuvana piletina i bamija. Može se staviti i korijen peršuna, takođe isjeckan na kockice. Kad se sve sjedini, nalije se pilećim temeljcem koji smo sačuvali, (oko 1 litar), i ostavi da se kuva približno jedan sat. Na kraju se u begovu čorbu doda so i jaje umućeno sa pavlakom koja će sve povezati. Otuda ona kremasta tekstura čorbe,“ kaže naša kuvarica i dodaje da recepti nisu 'sveto slovo' i da se svako, kuvajući, može poigravati svojom kreativnošću.

Jabuka sa srcem od oraha

„U svakom jelu koje se pravi u BiH, vi imate, da tako kažem, varijacije na zadatu temu. Svako će nešto dodati onako, po svome, ili će izbaciti iz originalnog recepta neki začin ili masnoću koja mu ne prija. Jelo će sačuvati osnovni okus, čak i ako ga malo sebi prilagodite,“ kaže Fikreta Tusum, dok prati kako se Ismeta vješto snalazi u kuhinji. Begova čorba može se služiti kao predjelo, ali i kao glavno jelo uz domaći hljeb, kako to rade i u „Divanu“. Uz nju će kao desert, poslužiti tufahiju.

Bosnische kulinarische Spezialität

Umjetničko djelo ili poslastica?

„Za tufahije, uzećemo jonatan jabuke, za 4 osobe, četiri komada, a ostali sastojci se dodaju prema vlastitom osjećaju. Potrebno je približno:

1 litar vode da jabuke u njoj tokom kuvanja

ogreznu,

200 gr. šećera

100 gr. mljevenih oraha,

malo prezle, malo šećera (za nadjev!)

šlag, (kao i obično, na kraju).

Oguljene i očišćene od srednjeg dijela (sa rupom u sredini!), jabuke se stave u provrelu vodu kojoj je dodano 200 gr. šećera i prokuvaju 2-3 minute. Dakle, kratko, da se ne bi raspale. Izvade se i onako mokre, uvaljaju u mješavinu šećera i oraha. Istom smjesom, kojoj je dodano i malo prezle, ispuni se izdubljeni dio jabuka. Ukrasi se šlagom. Mislim da je ovo jedan od naših najzdravijih slatkiša“, kaže na kraju Ismeta Horić.

Možda bi Andrić, ipak bio sretniji, da je u prizemlju njegove rodne kuće neka dobra knjižara u kojoj bi se prodavale knjige, ili biblioteka. Restoran je komercijalni potez, zahvaljujući kojem se Memorijalni muzej održava. Pa, kad je već tako, dobro je da ljudi koji rade u 'Divanu' drže do tradicije i nivoa svojih usluga, jer rodna kuća Ive Andrića najposjećeniji je objekat u Travniku i prosto vas zove da tamo, u sjeni uspomena na velikog pisca, prodivanite koju uru.

Autorka: Ljiljana Pirolić

Odg. urednik: Azer Slanjankić