Bauk Lijeve stranke kruži Njemačkom

Osnovana tek prije osam mjeseci Lijeva stranka je danas zastupljena kako u saveznom parlamentu Bundestagu, tako i u 10 od 16 pokrajinskih parlamenata, od čega su zasada četiri u zapadnom dijelu zemlje. Dok je na istoku Njemačke ona sastavni dio političke svakodnevice, na zapadu već i sama najava suradnje sa Lijevima dovodi do političkih potresa - kao što se upravo pokazuje na slučaju savezne zemlje Hessen, gdje se tamošnja predsjednica socijaldemokrata nalazi pred krajem političke karijere nakon neuspjelog pokušaja paktiranja sa Lijevima. Otkuda, međutim, potiče taj strah o ljevice u Njemačkoj?

Uz samo jedan glas protiv i dva suzdržana je 16. juna 2007 godine u berlinskom hotelu Adler više od 700 delegata istočnonjemačke PDS, Stranke demokratskog socijalizma, i zapadnonjemačke WASG, Alternativne liste za rad i pravednost odlučilo da se ujedine u Lijevu stranku. Time se četvrt stoljeća nakon osnivanja stranke Zelenih na njemačkoj saveznoj političkoj sceni pojavila nova snaga, što je dovelo do novog pomjeranja figura na političkoj šahovskoj ploči, i stvaranja političke opcije lijevo od socijaldemokratske stranke.

Ukazivanje lijevog ekstremizma

Upravo ta lijeva orijentacija je mnogima na zapadu Njemačke sumnjiva - stranku se optužuje za lijevi radikalizam i upozorava na opasnost koju ona navodno predstavlja za demokratski sistem zemlje.

Jedan od najoštrijih kritičara je šef Liberalne stranke Guido Westerwelle: "U drugim evropskim zemljama postoje i stranke desnih ekstremista. Ali upravo zbog naše prošlosti mi znamo da to u Njemačkoj nikada ne smijemo dopustiti, i da se protiv toga moraju boriti svi demokrati. To važi i za lijeve ekstremiste. Njemačka povijest nije završena samo zato što je prije 18 godina došlo do ujedinjenja zemlje. Ne smije se zaboraviti da smo mi u Njemačkoj imali i socijalističku diktaturu, nama je to zlo poznato."

Upravo na zapadu Njemačke postoji vrlo jaka averzija prema svemu što ima veze sa nekadašnjim istočnonjemačkim režimom i već prevladava gotovo militantan anti-komunizam tipičan za vrijeme hladnog rata. A budući da je ranija PDS nastala reformom istočnonjemačke komunističke partije, to mnogima na zapadu onemogućava i samu pomisao na političku suradnju sa Lijevom strankom.

Zapad lijevima ne vjeruje

Tu malo pomaže jasno programatsko opredjeljenje Lijevih za demokraciju i kritika upravo kontrolnih i represivnih aspekata politike vladajuće velike koalicije: "Socijaldemokrati i demokršćani sve češće šalju vojnike na krizna područja širom svijeta, a ministar unutrašnjih poslova prisluškuje telefone, želi tajno pretraživati privatne kompjutere, ograničava slobodu demonstriranja a poneka čak i slobodu štampe. Mi smo protiv toga i uvijek ćemo biti. Politika velike kolaicije je politika sociojalne demontaže i demontaže demokracije."...rekao je predsjednik Lijeve stranke Lothar Bisky na jednom predizbornom skupu.

Taj otpor suradnje sa Lijevima će, međutim uskoro nestati, uvjeren je istaknuti političar stranke Gregor Gysi: širom Evrope socijalističke, pa čak i komunističke stranke su zastupljene u parlamentima, a po njegovom mišljenju i raspoloženje birača u Njemačkoj svej više okreće se ulijevo: "Vodeći političari još se nisu evropski normalizirali, ali stanovništvo je već na tom putu."