1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Komentar

Banja Luka: studenti žive u siromaštvu

Uprkos siromaštvu, lošim uslovima stanovanja, budžetom koji jedva pokrije troškove ishrane, studenti i nisu toliko nezadovoljni svojim položajem. Bar ne onoliko koliko se očekuje od te populacije.

Univerzitet u Banjoj Luci

Univerzitet u Banjoj Luci

Doručak, ručak i večera u banjalučkoj studentskoj menzi ukupno koštaju 2,5 KM. U vrijeme studentskih demonstracija prije mjesec dana, predstavnici vlasti u RS isticali su kako studenti u Banjaluci jedu najjeftiniji obrok u regionu.

Aleksandar Vojnović

Aleksandar Vojnović

Na takve tvrdnje Aleksandar Vojnović, apsolvent na Poljoprivrednom fakultetu odgovara: „To je jeftino nekom ko zarađuje 1000 KM. A koliku platu ima moj otac? Nema je. Mojim roditeljima je puno i marka.“

Nedavno je ova jeftina večera od 0,80 KM skupo koštala dvadesetak banjalučkih studenata. Zbog trovanja salmonelom nekoliko dana su proveli na bolničkom liječenju. Predsjednik Unije studenata Republike Srpske, Predrag Govedarica, kaže da je to ozbiljan problem i zahtijeva da odgovorni budu kažnjeni: „To je direktan udarac na život i zdravlje studenata. Posljedice su mogle biti mnogo gore. Četiri osobe su sankcionisane, a istraga je u toku.“

Blaženka Kojić

Blaženka Kojić

Ipak, nijedan student, kojeg smo sreli ispred te iste menze, nije imao zamjerku na hranu, kao ni na higijenske uslove. Vjeruju da je to što se desilo nesretan slučaj i kažu da tamo jedu svaki dan i nakon pomenutog događaja. Ono što dobiju za taj novac, njima je, ističu, više nego dobro. „Hrana je super, uvijek je tu i neki kolač ili voćka. To je definitivno najzdraviji i najjeftiniji način ishrane za jednog studenta“, kaže Blaženka Kojić, studentica stomatologije u Banjaluci.

250 KM za najosnovnije

Uprkos brojnim obavezama na fakultetu, Blaženka je prije dvije godine bila prinuđena da nađe posao kako bi plaćala troškove za vrijeme studiranja. Radi u kafiću nekoliko sati dnevno. Smještaj u domu jeste jeftin, ali kaže da suma, koju treba izdvojiti svakog mjeseca za osnovne potrebe, ipak nije mala. „250 maraka mjesečno je minimum za život u studentskom domu.“

Većina studenata ne živi dobro, kaže Govedarica. Oni rijetki čiji roditelji imaju nešto novca, školuju se van BiH. „Oni koji ovdje studiraju su uglavnom djeca prosječnih roditelja kojima nije lako pregurati mjesec.“

Nedavni protesti studenata u Banjaluci zbog kašnjenja gradnje četvrtog paviljona Studentskog centra "Nikola Tesla" skrenuli su pažnju javnosti na tu populaciju.

Uslovi stanovanja u domovima širom BiH su više nego loši. U 12 kvadratnih metara stanuje najčešće četiri do pet studenata, nekad i više. „Znam za slučaj gdje osmorica spavaju u jednoj sobi. To je katastrofa. Ali sve bismo mi to lako podnosili, samo da ima posla po završetku fakulteta“, dodaje Vojnović.

Studentska soba u Banjaluci

Studentska soba u Banjaluci

Snalaze se kako znaju

Taj apsolvent povremeno pronalazi poslove preko studentskih zadruga. Opština Krupa na Uni, iz koje dolazi, stipendira ga sa stotinu maraka mjesečno. Mada više ni sam ne zna koliko kasni stipendija. „Ta opština ima samo 16 studenata. I ne mogu nam tih 1.600 KM na vrijeme isplatiti. Pa toliko oni na telefon potroše“, ogorčen je Aleksandar.

Kosta Lovre

Kosta Lovre

Kosta Lovre iz Prnjavora student je Šumarskog fakulteta u Banjaluci. Iako mu porodica pomaže, vikendom radi kako bi preživio mjesec i platio sve što mu je potrebno. „Pomaže mi uža i šira porodica, oni iz inostranstva takođe nešto pošalju. Vikendom zaradim koju dnevnicu, imam vozačku dozvolu C kategorije pa vozim kamion u Prnjavoru.“

Onaj ko nema za osnovne potrebe uglavnom ne bira, snalazi se kako god može, radi naporne i slabo plaćene poslove jer mu roditelji nemaju šta poslati, objašnjava Lovre za DW.

Bizarnim metodama protiv besparice

Umjesto zaposlenjem, pojedinci besparicu pobjeđuju „najstarijim zanatom“.

O tome naravno ne govore javno. Prijatelj našeg sagovornika, koji je htio ostati anoniman, damama u srednjim godinama pravi društvo, a one ga za to velikodušno počaste. Nije bio primoran na to, jednom mu se ukazala prilika i od tada jednostavno ne želi da se muči cijeli mjesec za nekih 300 KM, kaže taj mladić: „Ja to ne bih baš nazvao prostitucijom. To je druženje uz novčanu nadoknadu. Koliko sam shvatio, ne mora uvijek doći do seksa, nekad je zaista samo druženje za koje ga ta dama nagradi. Lakše mu je to nego da konobariše.“

Teže nego ikada

Novinar Erduan Katana kaže da je danas, baš kao i ostatku stanovništva, teže nego ikada. „Ako imamo 25 hiljada studenata u Banjaluci, pitanje je koliko njih može nešto zaraditi svakog mjeseca.“

Erduan Katana

Katana: studenti su pasivni

Banjalučki književnik Berislav Blagojević ima brojne kritike na račun današnjih studenata. Smatra da je pogubno to što većina sebi priželjkuje državni posao, gdje ne žele raditi već zarađivati platu. „Često ćete čuti rečenicu: 'Njemu je super, radi i zarađuje, a ne radi ništa' - to je mladima postao ideal.“

Pasivnost, nezainteresovanost da bilo šta promijene, po mnogima su osnovne karakteristike studentske populacije u BiH. „Studenti su se uklopili u cjelokupni društveni ambijent, smatraju da nisu spremni da bilo šta promijene“, kaže Katana. Ako izuzmemo posljednje proteste, pobune banjalučkih studenata najčešće su se svodile na zahtjeve za dodatne ispitne rokove.

Autorka: Aleksandra Slavnić

Odgovorna urednica: Marina Martinović