1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kiosk

Balkan ima budućnost u Europskoj uniji

Ponovno jače usmjeravanje nove Europske komisije na Balkan je jedna od tema kojom se ovoga vikenda (13./14.) bavi njemački tisak. Veliku pozornost privlači i početak prikazivanja dokumentarnog filma "Titove naočale".

"Europska unija se očito jače nego dosad želi usredotočiti na svoje korijene. U proteklih 18 mjeseci se jako mučila s Rusijom oko krize u Ukrajini. Pritom se nije obraćala pozornost na stvarne kandidate za članstvo s Balkana", piše financijski portal Finanzen.net napominjući da se novi tim Europske komisije sada želi jače angažirati u regijama u kojima doista i ima moć - prije svega na Balkanu.

"Talijanska visoka predstavnica EU-a za vanjsku i sigurnosnu politiku, Federica Mogherini, i EU povjerenik za proširenje, Johannes Hahn, iz Austrije žele tu regiju staviti na vrh svoje agende", piše Finanzen.net osvrćući se pritom na nedavni posjet tih dvaju političara Bosni i Hercegovini.

Mogherini i Hahn u Sarajevu

Mogherini i Hahn u Sarajevu

"Prepreke, s kojima je Bruxelles suočen u tim državama, su znatne: ekonomska stagnacija, teška korupcija i uplitanje Rusije. S obzirom na to su mnoge EU zemlje skeptične zbog novog proširenja. A i sama Europska komisija isključuje proširenje u narednih pet godina. Ipak mnogi promatrači smatraju da EU može povući poluge koje bi Balkan promijenile na jedan način na koji to u Ukrajini nije moguće. Sposobnosti Federice Mogherini i Johannesa Hahna da i provedu taj utjecaj će odlučiti o tome hoće li nakon odlaska s funkcije 2019. iza sebe ostaviti posijano polje", navodi se u članku portala Finanzen.net.

Jače forsiranje za učlanjenje u EU zemalja Balkana

U članku se dalje obrazlaže da je različita situacija među zemljama Zapadnog Balkana po pitanju napretka prema Europskoj uniji te se podsjeća na to da su Hrvatska i Slovenija već članice EU-a, da su Srbija i Crna Gora otpočele pristupne pregovore, Albanija i Makedonija imaju kandidatski status, da se Bosna i Hercegovina ne pokreće s mjesta i da je Kosovo načinilo prve važne korake na putu prema Uniji: "Sve zemlje Balkana makar imaju jasne izglede u EU članstvo. To zasigurno ne važi za Ukrajinu i Gruziju. Unutar Europske unije ostaje velika podrška tome da se jače forsira članstvo balkanskih zemalja - unatoč problemima koji tamo vladaju, poput velike nezaposlenosti, slabih pravosudnih sustava i raširenoj korupciji. Za potencijalne buduće članice Europske unije Albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Kosovo, Makedoniju i Srbiju je Bruxelles čvrsto uplanirao čak četiri milijarde eura za regularne programe, kredite i druge pomoći do 2020. godine. Kakvi god da su problemi s EU proširenjem, postoji širok konsenzus unutar Europe o tome da Balkan ima budućnost u europskoj zajednici država."

Majica u Beogradu s natpisom na ćirilici

Rusija i Srbija već dugo njeguju svoje odnose

Finanzen.net, međutim, upozorava i na opasnost od toga da bi Rusija mogla ometati put tih zemalja prema Europskoj uniji, jer, kako se navodi, pojedini promatrači upućuju na stare kulturološke i političke veze Moskve s Balkanom i na rusku energetiku. "No, u ovom trenutku je Moskva više povremena prepreka nego moćna utjecajna sila. 'Na Balkanu EU može pokrenuti stvari s mjesta i nitko drugi joj ne može osporiti tu ulogu', pojasnio je jedan visokopozicionirani EU dužnosnik", piše portal Finanzen.net.

"Titove naočale" u kinu

Povodom početka prikazivanja dokumentarnog filma "Titove naočale" u njemačkim kinima, Frankfurter Rundschau donosi članak o tome filmu, koji je baziran na knjizi Adriane Altaras, autorice rođene u Zagrebu u jednoj židovskoj obitelji, a koja živi u Njemačkoj.

Adriana Altaras

Adriana Altaras je krenula tragovima prošlosti svoje obitelji, od čega je nastao dokumentarni

"'Svaka obitelj ima isto toliko legendi koliko i tajni. Legende se uvijek iznova pričaju, dok tajne ostaju skrivene', priča Altaras na početku filma. Njezin radoznali pogled i oko kamere te tajne sada otkrivaju. Adriana Altaras je glumica i redateljica, u međuvremenu i spisateljica, koja živi u Berlinu. Rođena je 1960. u Zagrebu; kad je imala četiri godine roditelji su napustili tadašnju Jugoslaviju. Otac, koji je do tad bio šef bolnice, pao je u nemilost tadašnjeg režima. Došavši u Njemačku, u Gießen, roditelji su se angažirali u židovskoj zajednici, otac je postao priznati radiolog, majka je radila kao arhitektica u gradskoj upravi, dok je kćerka isprva odrastala kod tetke u Italiji. Kad su ju roditelji poveli sa sobom odmah su zatim Adrianu poslali u internat u Marburg. Za potrebe snimanja filma ona sluša priče o tome što je od svakodnevice njezinih 'vikend-roditelja' propustila. Ovo je posebna vrsta roadmovie-a (film ceste) kojega predstavlja redateljica filma Regina Schilling. Njezina junakinja i lokacije su stvarne. Adriana Altaras svoje putovanje započinje na posljednjem prebivalištu svojih roditelja i putuje preko Italije do Hrvatske. Ono što pritom saznaje u biti ju ne može više iznenaditi. Njezina knjiga 'Titove naočale' je kostur filma, stare fotografije i stare videosnimke ga ukrašavaju, moderna kamera mu dodaje boje i atmosferu. Iz epizoda nastaje jedna životna priča koja je u 20. stoljeću u Europi oblikovana kroz rat i ideologiju. Tko je do jučer još bio junak, mogao je danas već biti odbačen. Židovi su kao komunisti živjeli pod dvostrukim opterećenjem", piše Frankfurter Rundschau.

Knjiga Titove naočale

Kostur filma predstavlja Altarasina knjiga Titove naočale

U članku pod naslovom "Pokušaj oslobađanja od obiteljskih duhova" Die Welt također piše o ovom dokumentarnom filmu. "Roditelji su preminuli i ostavili brdo dokumenata, na koje Adriana Altaras isprva izrazito zlovoljno reagira. Ali onda ipak odlučuje konfrontirati se s duhovima prošlosti i piše jednu subjektivnu, veoma živahnu, nemirnu i komičnu knjigu o 'priči njezine naporne obitelji', o židovskoj obitelji iz Jugoslavije, o majci koja je zajedno sa svojom sestrom preživjela koncentracijski logor, o ocu koji se kao partizan borio za Tita i navodno mu popravio naočale u jedno vrijeme kad Tito naočale nije nosio, kako se ispostavilo. Na početku filma Adriana Altaras kreće na putovanje kako bi se oslobodila obiteljskih duhova i barem donekle joj je to i pošlo za rukom: 'Kad sam promatrala moju majku i tetku, koje su preživjele logor, onda sam primijetila koliko je tu toga uništeno i uvijek sam pokušavala da im život učinim lijepim. Sada mogu podnijeti da to ne mogu promijeniti. I prema drugim preživjelima, doduše, gajim afinitet, ali se više ne osjećam odgovornom da ispunim nešto, što su oni izgubili. Sada se više brinem o djeci i suprugu, i to je najveća promjena.', prenosi Die Welt.