Bajram na Palama

Najbliža džamija je ona u Podvitezu, udaljena četiri kilometra od Pala, a na bajramsko jutro bila je pretijesna za sve one koji su došli da klanjaju bajram-namaz.

Safet Aganović nije otišao na bajram-namaz jer je, kako kaže, čekao našu ekipu. Ipak, čini se, kao da se Bajram, taj veliki muslimanski blagdan, na Palama slavi u nekoj vrsti ilegale.

„Nije tako,“ kaže odrješito Safet. „Sutra će nam doći komšije Srbi. Prvi dan Bajrama je rezervisan za užu porodicu. Kćerka sa djecom je već stigla, a očekujem i sina koji živi s nama. On danas radi, zamislite! A inače, mi njima idemo na Božić, a oni nama dolaze na Bajram,“ kaže ovaj simpatični penzioner koji se sa svojom ženom i djecom 2001. godine vratio na svoje veliko imanje na Palama, i sada se uspješno bavi poljoprivredom. Imanje je ogromno, broji 130 dunuma, zemlja je dobra, ali kako kaže Safet, 'hoće da se oko nje radi.' Novi traktor je pred kućom, kupio ga je svojim novcem jer, nekako, nije imao sreće sa donacijama.

Nema ljepšeg Bajrama od onog u svojoj kući

„Iz Sarajeva sam kao izbjeglica naprosto istjeran, i onda sam rekao, 'dobro, ako je tako, hajde na svoje, pravi, obnavljaj' i tako je i bilo. Nema ljepšeg Bajrama od Bajrama u svojoj kući, na svojoj zemlji,“ kaže Safet Aganović i nimalo ne žali za Sarajevom.

"S komšijama živimo kao i prije"

„Lijepo nam je, ne može ljepše biti, niko nas ne dira. Komšiluk nam je stari, sa njima smo lijepo živjeli i prije. Mi radimo svoj posao, oni rade svoj, sastajemo se. I vareni i pečeni smo, što bi se reklo,“ dodaje njegova žena Fatima, dok na sto iznosi bajramske mezetluke. Smjenjuju su tanjiri prepuni bureka i pečenja, puši se pečena teletina i piletina, ali sve zasjeni bajramska baklava i kadaif. Malena unuka Suana ljulja u kolicima svog tromjesečnog brata Tarika. I Safet i Fatima smatraju kako je ovogodišnji Bajram još berićetniji, jer je u porodicu stigao muški potomak.

Pravih povratnika je ipak malo

„Bajram je veliki praznik za mene. Bajramovao sam uvijek, u džamiju išao, međutim, rat je svoje napravio. Gdje god sam išao bio sam stranac. Prije rata tražena je lokacija za džamiju na Palama, dobili smo odobrenje, ali rat je došao i to je propalo. Ja sam jedan od rijetkih koji je na Pale došao i ostao. I još dvije familije, a ostali su se vraćali, zgrabili kakvu donaciju, prodali kuće i otišli nizbrdo, u Sarajevo,“ kaže pomalo razočarano Safet i upućuje nas kod Reše koji sa svojom ženom Fatimom živi 200 metara dalje.

I oni su pravi povratnici, ali 'silom prilika' kako ćemo uskoro saznati. U situaciji kada je mladim ljudima sve teže doći do stana, oni su svoj stan u Sarajevu, velikodušno prepustili kćerci i došli u svoju kuću na Pale koja je prije rata služila isključivo kao vikendica.

„ Ja ovdje ovo volim. I ovdje mi je najdraže biti,“ kaže Rešad Letić, nekadašnji poznati sarajevski ugostitelj i dodaje:

„ I u Titino doba, kad se nije smjelo, bilo je muslimana, ali su se pretvarali da nisu vjernici. Gdje će on iz džamije na partijski sastanak? Jel' de da ne ide? Ali, ja sam ovo svoje bajramsko uvijek upražnjavao, primio sam to od svoje rahmetli majke i dan danas postim i slavim Bajram.“

Moraš biti pošten da bi slavio Bajram

Njegova supruga Fatima sjeća se Bajrama od prije rata, koje su slavili sa svojim komšijama upravo u ovoj vikendici.

„Komšija Petrović, ovaj do nas, imao je ključ od naše vikendice, naloži vatru i ugrije prije nego što stignemo iz Sarajeva. Mi donesemo mezu i baklavu, naravno, i onda se slavi zajedno,“ kaže Fatima Letić. Njen muž priča o jednoj tužnoj epizodi iz njihovog života sa sretnim krajem. Prošle su godine, naime, upali u finansijsku krizu i umjesto da traže zajam od prijatelja, obratili su se mikrokreditnoj organizaciji na Palama. Pozajmicu su dobili još istog dana.

„Ja bih Čvoro Dragišu metnula u novine,“ kaže Fatima. „Toliko nas je taj čovjek iznenadio načinom na koji nam je pomogao.“

Ispraćajući nas kroz aleju rascvjetalih jesenjih ruža, kao da utvrđuje gradivo, Rešad kaže:

„Nije ni Bajram za svakoga. Da bi Bajram dočekao treba da budeš pošten. Najgore je sebe lagati, ali onaj gore vidi sve. Evo, za Bajram mi nismo dobili penzije. Koga foliraju više ti naši političari? Neću izaći na izbore, nema šansi. Za koga da glasam kad nisu u stanju ljudima na vrijeme da isplate ni zarađeno. A penzije su zarađene.“

I uz praznik se razmišlja o izborima

I taman kad pomislite da su dvije Fatime za jednu priču sasvim dovoljne, pojavi se i treća. Fatima i Hasan Ćorić žive u svojoj kući na Palama od 2006. godine. Očekuju dvoje djece i dvoje unučadi koji žive u Sarajevu.

„Skromno ćemo slaviti, samo onako, malo bolji ručak. Biće pite i pečenja, baklave... svega što se baš ne sprema svaki dan. Da se i po tome vidi da je praznik.“

Hasan se sprema na izbore na Palama gdje se njegovo ime i nalazi na biračkom spisku, ali, kaže, još nije odlučio za koga će glasati. Fatima se još dvoumi, ali valjda, zbog porodične tradicije, možda se ipak, opredijeli za SDP.

„Znate, naši su roditelji, i Hasanovi i moji, bili komunisti, pa mi nemamo baš neku veliku tradiciju u slavljenju Bajrama. Nama je najvažnije poštenje, a i da je zdravlja. Kud ćeš više?“