1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Komentar

Azil za Snowdena? - Test njemačke suverenosti!

Treba li Edward Snowden dobiti azil u Njemačkoj? Ovo pitanje predstavlja test za njemačko-američko prijateljstvo. Bio bi to akt koji potvrđuje njemački suverenitet, smatra Volker Wagener.

default

Edward Snowden

Pitanje izdavanja azila je samo na prvi pogled pravno pitanje. Naravno eksperti trebaju pojasniti kako Edward Snowden na siguran način može doći u Njemačku i tu ostati. Također je potrebno provjeriti kako treba postupiti prema američkom zahtjevu za Snowdenovim izručenjem, koji će odmah stići, i da li bi Snowden uopće ikada trebao stupiti na njemačko tlo. Ipak sve te pojedinačne provjere su samo okidač za veliko političko djelovanje koje se trenutno više može osjetiti, nego promatrati.

Kada je riječ o odgovoru na zahtjev za izdavanjem azila za njemačku vladu je to ništa manje nego test mlade njemačke suverenosti. A sa tim je povezano i pitanje koliko prijevara se može dozvoliti najboljem prijatelju? Sve govori u prilog tome da je ova vlada samo površno iscenirala teatarsku grmljavinu i na koncu će američki napad na mobitel Angele Merkel, što ima veliku političku simboliku, progutati kao knedlu. To ima svoje razloge.

Postaje neprijatno

Kada smo svijet još uvijek dijelili na Zapad i Istok, a time često i na dobre i zle, tada je njemačka vanjska politika bila jednostavna i opuštena. Mi smo uvijek bili na strani našeg velikog brata SAD-a. Govorili smo Da, povremeno smo bili suzdržani, kada bi nas preplavio nastup hrabrosti, a inače smo bili pokorni i bez velikih prohtjeva. Bilo je to razumljivo. Mi smo bili saveznik bez postavljanja uslova i to zbog mješavine ratne krivice i zahvalnosti Amerikancima za obnovu zemlje.

Tada, u vrijeme Hladnog rata, svijet je bio opasan, ali naše njemačko postojanje bilo je pod zaštitom Amerike oslobođeno velike vanjskopolitičke odgovornosti. I nama je pri tome bilo dobro. Nama nije nedostajalo ništa, a Washington je bio tako zadovoljan finom Bonskom republikom.

Danas je Njemačka suverena. Europa je postala više njemačka, naša ekonomija je stabilna i unatoč krizi mi imamo dugove pod kontrolom. A SAD? Velika sila je bolešljiva, fascinira samo još mase. Čini se da smo u međuvremenu siti američkog principa ABC - action, burger i cola. Kratko: Sjedinjene Države teško da su iz perspektive današnjeg Berlina zemlja prema kojoj se gaji čežnja. Sjaj je izblijedio.

Upravo u tom periodu, u kojem se gorostas smanjio, a patuljak porastao, njemačka vanjska politika još uvijek funkcionira po principu psa i gospodara. Bilo je to tako do onog dana početkom godine kada je ime Edward Snowden prvi put dospjelo u udarne vijesti. Za vječnost uspostavljeno američko-njemačko prijateljstvo je unatoč monstruoznim otkrićima ipak bilo iznad svega. Tek je mobitel Angele Merkel koji je prisluškivan deset godina pokvario raspoloženje. A sa Snowdenovom željom da upravo u Njemačkoj svjedoči i ostane, jedna njemačka vlada se prvi put nalazi između dvije vatre.

Salomonsko rješenje

Da se razumijemo: NSA je špijunirala 35 šefova država i vlada, ali Njemačka je Snowdenov cilj, ne Brazil, ne Meksiko, ne bilo koja druga zemlja.

Čini se da u ovom slučaju postoji konsenzus. Snowden kod nas neće biti klasificiran kao zločinac, već kao prosvjetitelj. U svakom slučaju kao neko ko po tankoj liniji pokušava balansirati između bitange i heroja. Ali: Ponuda za azil ovom Amerikancu dolazi za ovu vladu prerano. Ona se to ne usuđuje učiniti.

Ona će težiti salomonskom rješenju: Ona će težiti salomonskom rješenju: ispitivanju Snowdena u njegovom privremenom ruskom utočištu, preko istražnog odbora koji tek treba sastaviti. Ako do toga dođe, informacije koje bi tako bile dobivene poslužile bi za provjeru izdržljivosti njemačko-američkih odnosa. To bi bila minimalna obrana, prema načelu: činimo ono što je najviše moguće, ali ne koristimo krajnje mogućnosti.

Na Balkanu za takva međurješenja postoji sljedeći izraz: I vuk sit, i ovce na broju.

Autor: Volker Wagener

Odg. urednica: Zorica Ilić