1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

Azija se opasno naoružava

Kina, Indija i Pakistan su najveći uvoznici oružja. To proizilazi iz aktuelnog izvještaja o međunarodnoj trgovini oružjem, kojeg je u ponedjeljak (17.03.2014) objavio Institut za istraživanje mira (SIPRI) u Štokholmu.

Ekspert ovog instituta Pieter Wezemann ipak ne tvrdo da se radi o utrci u naoružanju."Proizvodnja oružja i naoružavanje nije izvan kontrole, mada je tačno da donosi rizik", kaže on. Wetemann je jedan od glavnih autora studije o globalnom transferu teškog oružja i ratnih brodova, podmornica, borbenih aviona, tenkova i raketnih sistema. U izvještaju se kaže da je Indija u proteklih pet godina povećala uvoz oružja za 111 posto u poređenju sa periodom od prije pet godina.

Ako Indija poveća budžet za kupovinu oružja, tvrdi Wezemann, isto će uraditi Pakistan i Kina. Kineski Narodni kongres u Pekingu je ove godine glasao za povećanje izdataka za naoružavanje za 12 posto. Ali ne povećava se naglo samo kineski uvoz oružja, prije svega iz Rusije, već raste i izvoz oružja proizvedenog u Kini.

Kinesko oružje sve je bolje

Pakistan, Bangladeš i Mijanmar tako igraju na kartu uvoza oružja iz Kine, koja su sada u stanju da konkurišu velikim, tradicionalnim proizvođačima oružja sa Zapada.

Deutschland Lieferung von Dolphin U-Booten an Israel

Veliki krizni potencijal predstavljaju konflikti oko morskih granica

"Kinesko oružje je prije bilo jeftino, ali ne i najboljeg kvaliteta i ne s najrazvijenijom tehnologijom. No to se u međuvremenu promijenilo", kaže Wezemann. "Kina je modernizovala svoju proizvodnju oružja i mnogi eksperti se slažu u mišljenju da je kinesko oružje mnogo bolje nego što je to bilo u prošlosti," kaže on. Wezemann to poredi sa pojavama u oblasti elektro i elektronske industrije, u kojoj su kineski i južnokerejski proizvođači uveliko uznapredovali i u međuvremenu su itekako uspješni.

Za Jana Grebea, naučnog saradnika Instituta za istraživanje mira i prevenciju konflikata u Bonu je ekspanzija kineske industrije oružja činjenica koja uznemirava zato što "Kina nema tako razrađen sistem kontrole kao Evropska unija, SAD ili Kanada". Rastući eksport kineskog oružja Grebe vidi kao politički instrument kojim se koristi vlada u Pekingu. Kao primjer navodi izvoz kineskog oružja u Mijanmar. "Kina će sigurno snabdijevati i one zemlje oružjem, kojima se kupovina oružja proizvedenog u EU, SAD-u ili Kanadi, uskraćuje", smatra Jan Grebe.

Maritimes Konfliktpotenzial

Grebe dodaje da je cijeli azijski kontinent već godinama veliko tržište za kupovinu oružja. Pri tome ukazuje na modernizaciju vojske u Vijetnamu, Singapuru, Indoneziji ili Južnoj Koreji. Prije svega u morskim vodama postoje mnogi neriješeni konflikti, jer granice nisu jasno definisane. "Tu postoji problem što ne postoje razumne Institucije koje bi se pozabavile rješavanjem ovih konflikta", smatra Grebe. On dodaje da je to vjetar u njedra ubrzanom naoružavanju što opet neizostavno povećava potencijal koji vodi ka eskalaciji kada dođe do konfrontacije kao što se desilo sa brodovima u Južnokineskom ili Istočnokineskom moru.

Rusija ubrzano razvija industriju proizvodnje oružja

Izvještaj štokholmskog Instituta SIPRI pored toga pokazuje da Moskva želi pojačati izvoz oružja. I nakon okončanja "hladnog rata" Moskva je ostala drugi po veličini svjetski proizvođač oružja. Najveći proizvođač oružja na svijetu su i dalje Sjedinjene Američke Države. "Vlada u Moskvi je proteklih godina stalno najavljivala kako će investirati milijarde u industriju naoružanja, kako bi je modernizovala i razvila nove oružane sisteme i tehnologije.

No za Moskvu nisu presudni samo ekonomski aspekti već i politički i strateški. "Zemlje poput Bjelorusije i Kazahstana još uvijek dobijaju oružje po prijateljskoj cijeni ili im se ono gotovo poklanja", kaže Pieter Wezeman. Kao primjer kakve političke dimenzije ima prodaja ruskog oružja, on navodi Siriju."Rusija je odlučila da Bašara el Asada i dalje snabdijeva oružjem, iako to ekonomski nema smisla", zaključuje Wezeman.

Evropa traži nova tržišta

Francuska industrija oružja, koju je kako se navodi u izvještaju štokholmskog Instituta SIPRI Kina pretekla, je u proteklih pet godina zabilježila pad izvoza od 30 posto. I iz Njemačke je smanjen izvoz teškog oružja za 24 posto. Razlog je taj što evropske zemlje, koje su i partneri u NATO-u, manje para investiraju u vojnu industriju nego što je to ranije bio slučaj. Kako bi nadoknadili gubitke na domaćem tržištu, evropskim proizvođačima oružja su potrebna tržišta izvan Evrope.

Deutschland

Njemačka vlada do sada vodila restriktivnu politiku prodaje oružja: izvoz tenkova tipa Leopard Saudijskoj Arabiji bio veliki predmet spora

Platežno sposobne i voljne da kupuju su prije svega zemlje Bliskog Istoka. Skoro petina svjetske proizvodnje oružja odlazi u taj region, pokazuje izvještaj Instituta SIPRI. Za vojnu industriju zemalja članica EU izvoz u zemlje tog regiona nije jednostavan. Da bi prodavale oružje izvan EU i NATO-a, one moraju imati posebne dozvole jer postoje stroge restrikcije. Evropske vlade osim toga moraju dati dozvolu za izvoz oružja.

"Godinama je njemačka politika odnosno politika vlade u Berlinu u pogledu izvoza oružja bila restriktivna", kaže Jan Grebe sa bonskog Instituta za istraživanje mira i prevencije konflikata. Ali najnovija zapažanja su da je njemačka vlada spremna da oružjem snabdijeva i tzv. "kritične zemlje". Kao primjere on je naveo Saudijsku Arabiju, Katar, Indoneziju ili Singapur. "To ukazuje da se u izvjesnoj mjeri popušta pritisku koji dolazi od proizvođača oružja i koji nastoje da za svoju robu pronađu nova tržišta", zaključuje Jan Grebe.

Autori: Helle Jeppesen / Jasmina Rose

Odg. urednica: Zorica Ilić