Automobil: od statusnog simbola do potrebe

Za Christiana Eichlera je bicikl najvažnije i jedino prevozno sredstvo. „Nisam položio vozački ispit jer jednostavno nisam imao razloga da polažem. Uvijek sam živio u velikim gradovima u kojim nisam trebao automobil." Ako ovaj 28 godišnjak mora nešto transportovati, onda zovne prijatelje i do sada je to uvijek funkcionisalo.

Prema aktuelnim podacima Instituta za demoskopiju Allensbah (IfD) Eichler, koji nema vozačku dozvolu niti automobil, sasvim je u trendu. U Njemačkoj sve manje mladih sjeda za volan. 2005. godine je 73 posto osoba starosne dobi između 25 i 29 godina vozilo automobil. 2016. godine se taj procenat smanjio na 60 posto.

Život u gradu i na selu – dva različita svijeta

Michael Sommer šef projektnog odjela instituta u Allensbachu stvari malo relativizira:„To da automobil postaje sve manje važan, odnosi se na mišljenje mladih u gradovima. Za one koji žive na selu njegov značaj ostaje nepromijenjen". U velikim gradovima postoji dosta alternativa: zbog javnog prevoza i bicikla automobili zbog manjka parkinga, gužvi i visokih troškova održavanja više nisu atraktivni. Ukoliko je u gradu i potreban automobil, onda postoji velika ponuda automobila za iznajmljivanje ili Carsharing.

U seoskim područjima bez automobila se ne može obaviti mnogo, osim ako do supermarketa, udaljenog 15 km, svaki put želite voziti bicikl. Ili ako svoj život prilagodite saobraćaju gradskih autobusa koji u selo dolaze tri puta dnevno.

Fascinacija automobilom je prošlost

Toliko o praktičnom korištenju automobila. Ali, šta je sa društvenim značajem - automobilom kao statusnim simbolom? Sociolog Holger Rust je u svom istraživanju dosta pažnje posvećuje odnosu mladih prema automobilima. „U godinama koje su obilježene ekonomskim rastom je individualna motorizacija bila nešto poput neispunjenog obećanja poslijeratne demokratije. Poslovni i lični uspjeh se pokazivao u izboru automobila. Decenijama je automobil polako gubio svoj statusni simbol".

Rust kaže da je 50-ih godina svaka mlada osoba znala sve o automobilima: znalu su koje je marke, godine proizvodnje ili koliko ima konjskih snaga. Od takve fasciniranosti smo 2016. godine dosta udaljeni. Ako se pogledaju podaci IfD, onda je sociolog Rust u pravu: „Dok se 2000. godine 44 posto osoba između 18 i 29 godina zanimalo za automobile, 2016. godine je taj broj iznosio svega 31 posto."

Bez sigurnih primanja i drugi prioriteti

Rust kaže da su promijenjene finansijske mogućnosti mladih generacija dijelom odgovorne za njihovu nezainteresovanost za automobilima. „Mladi danas relativno kasno zasnivaju radni odnos. Uz to dobijaju i ograničene ugovore", napominje Rust. Osim toga, danas, za razliku od ranijih godina, postoji dosta drugih stvari koje se mogu smatrati statusnim simbolom. Mladi danas pripadanje određenom miljeu više izražavaju time koji mobilni telefon posjeduju, da li voze određenu marku bicikla ili kako su uredili svoj stan, kaže Rust. Osim toga, više nisu važni pojedinačni proizvodi, nego kombinacija: „Danas se svečano odijelo može kombinovati sa majicom koja ima kapuljaču i na taj način ironično posmatrati luksuz. Također trend starog i naizgled pokvarenog kod mladih nije ništa drugo nego poruka."

Mnogi mladi u Njemačkoj, kada je riječ o odnosu prema automobilu, nemaju posebno emotivan stav. Međutim, prije ili kasnije ga ipak trebaju. Takav je slučaj sa Sebastianom Pausom iz Barloa, udaljenog mjesta koje pripada malom gradiću Bocholt u njemačkoj saveznoj zemlji Sjeverna Rajna Vestfalija. Hobi ovog 19-godišnjeg mladića je jahanje i za časove jahanja i turnire mu je potrebno vozilo za prevoz konja od tačke A do tačke B. Zbog toga on posjeduje automobil koji koristi kao prevozno sredstvo do škole koja je od njegove kuće udaljena osam kilometara.

Često su i djeca razlog za kupovinu automobila. Odlazak u obdanište, do ljekara ili na godišnji odmor više nije tako praktičan. Mišljenje da je socijalni status veći ako posjedujete skuplji automobil više ne važi. Ali, značaj automobila za pojedince zavisi od životnih okolnosti. Naime, ljudi iste starosne dobi u različitim miljeima automobile posmatraju drugačije nego ljudi u istom miljeu, ali u različitim životnim fazama.

Christian Eichler također vjeruje da će ipak nekada položiti vozački ispit: „Možda će mi automobil biti potreban iz praktičnih razloga za odlazak na posao ili putovanje. Ali, za sada neću kupovati automobil."