1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Austrija: uz strance protiv stranaca!

Desničarske stranke su na posljednjim izborima u Austriji dobile čak 30 odsto glasova od doseljenika. Stranci se da bi im radna mjesta mogli oduzeti novi stranci, kojih kako smatraju, ima i previše.

default

Desničari Strache i Heider slave izborni uspjeh

Petnaesti bečki okrug, Rudolfsheim-Funfhaus, gledano prema sastavu stanovništva, jedan je od najšarenijih dijelova grada. Gotovo 30 odsto stanovništva ovdje su stranci, bilo da se radi o onima koji još uvijek posjeduju pasoš zemlje iz koje dolaze, bilo da se radi o novopečenim Austrijancima. Svakih nekoliko stotina metara ovdje možete naići na tursku aščinicu ili kineski restoran, a kladionce i lokale u kojima obitavaju građani sa područje bivše Jugoslavije, gotovo je nemoguće prebrojati. U ovom djelu grada, austrijska Slobodarska stranka dobila je 20 odsto glasova, a Savez za budućnost Austrije, Jerga Haidera (Jörg Haider), gotovo cijelih šest procenata. Građani su očigledno podržali programe desničarskih stranaka kojima ove, kako su najavile, namjeravaju smanjiti broj stranaca u zemlji i samim tim i stopu kriminala. Ovakav nastup političkih stranaka, svidio se međutim i mnogim novopečenim Austrijancima porijeklom iz bivše zajedničke države, a ovoj grupi pripadaju i Marko i Marica, vlasnici lokala „Arena.“

Caffé Lepa Brena, in dem sich fast ausschließlich Leute aus dem ehemaligen Jugoslawien treffen

U kafiću "Lepa Brena" okupljaju se doseljenici iz bivše Jugoslavije

„Da bi smanjili ove azilante i ove... to je jedna katastrofa. Evo ti prije neki dan su htjeli da napadaju i nju tu. Tri, četiri puta provalili ovo ovdje, zašto? Vidiš da imam šipku ovdje na vratima. Inače provale ovako nogom sve. To nikada ranije nije bilo tako.“ Marica i Marko pričaju kako su u Austriji gotovo 30 godina i kako se ne sjećaju da je sigurnosna situacija u zemlji ikada do sada bila ovako loša. Osim toga, objašnjava Marko, većina stanovništva o desničarksim strankama ima zapravo pogrešno mišljenje. „Narod je protiv Hajdera, zato što oni misle da je on protiv stranaca, a to nije tačno. Čovjek hoće da onaj ko je tu i ko radi da i dalje radi. On je protiv ovih kriminalaca ovdje.“

Sličnog je mišljenja i njihov redovni gost Darko, on takođe podržava programe desničarskih stranaka. „Moje je mišljenje da ljudi pogrešno misle o Hajderu. On želi da građani ako dođu u Austriju da dobiju stan i posao, zašto primaju ljude kad za njih nemaju ni zaposlenja, ni stana? Ljudi stanuju po podrumima i po ulicama i onda na kraju prave probleme.“

Dopadaljive teme Slobodnjaka

Pedestak metara dalje, u turskom restoranu «Anatol», zatičemo vlasnika Kemala Selčuka, koji u Austriji takođe živi već preko 25 godina. Iako do sada nije bio simpatizer desničara, objašnjava Kemal, ovaj put mu se, priznaje, po neka tema koje su se dotakle Slobodnjaci ipak svidjela. Jedna od tih tema je pitanje sigurnosti, kaže Kemal Selcuk. „Situacija u Beču je katastrofalna. Granica, kao što znamo, više nema. Grad je pun stranaca i ono što mene najviše brine jeste činjenica da se sve više krade. Ranije ste auto i noću mogli ostaviti nezaključano, sada svi na vratima stana imaju po najmanje dvije brave!“

Österreich Wahl 2008

Christian Strache u predizbornoj kampanji privukao strance propagiranjem socijalnih tema

Njegovoj kćerci Selime, koja je, kako objašnjaava, jako religiozna, takođe su se svidjele pojedine tačke proedizbornog programa Slobodnjaka. „Stavili su akcente na važne stvari, na pitanja porodice, na smanjenje poreza, i moram priznati da sam jako razočarana sa Socijaldemokratima, jer su dozvolili da desničari preuzmu njihove teme“, objašnjava Selime.

Ono što se ocu i kćerci kod Slobodnjaka ne sviđa jeste to što Slobodnjaci, kako objašnjavaju, raspiruju mržnju prema Islamu i prave razlike između dobrih i loših stranaca, između kršćana i muslimana. Prvi čovjek slobodnjaka Hans Christian Štrahe (Hans Kristijan Strahe) bio je, podsjetimo, jedini austrijski političar koji se usprotivio nezavisnosti Kosova, zatim se založio da Srbi u Austriji dobiju vlastitu diocezu, a u svojim odbraćanjima javnosti često je spominjao kako su upravo Srbi u nekoliko navrata Evropu spasili od „islamizacije“. Rješenje za sputavanje ovako rasističkih programa, Selime Selčuk vidi u tome da se velike stranke, dakle Socijaldemokrati i Narodna stranka, konačno prestanu svađati i počnu baviti važnim temama, je od njihove svađe profitira samo ekstremna desnica.

„Socijaldemokrati se sada moraju dokazati i moraju vratiti izgubljeno povjerenje. Ako se to ne desi i ako se ponovo budu samo svađali sa narodnjacima, koji ih takodje ne smiju blokirati, onda ćemo nakon sljedećih izbora imati čak i desničarskog premijera“, kaže Selime.

Moguća nova koalicija socijaldemokrata i narodnjaka

Kako sada stvari stoje, Austrija bi kroz nekoliko mjeseci ponovo mogla dobiti tzv. veliku koaliciju, koaliciju Socijaldemokrata i Narodnjaka. Socijaldemokrati su se već izjasnili da sa desničarima ne žele praviti vladu. Analitičari se medjutim slažu da tzv. velike stranke, nastave li se stvari ovako razvijati, desničare neće moći još dugo ignoristati. Koliko su oni postali sastavni dio društva, po njima najbolje govori činjenica da su gotovo 20 odsto desničarkih glasova, zapravo glasovi doseljenika. Što je do prije svega nekoliko godina bilo nezamislivo. Iako su bivši Srbi jedna od dvije najveće skupine doseljenika u Austriji, analitičar Goran Novaković smatra da Slobodnjaci glasove stranaca nisu dobili samo zbog raspirivanja mržnje prema Islamu i zbog slobodarskog priotivljenja nezavisnosti Kosova.

„Ne samo zbog zahvalnosti Srba za Kosovo, već prvenstveno zbog priče da je „čamac pun“. Mnogi birači sa naših prostira su mišljenja da Austrija ne treba više stranaca, pogotovo ne određenih stranaca, jer se boje za svoju sudbinu, za budućnost svoje djece, da li će dobiti mjesto u vrtiću, školi, na poslu itd.“

Zeleni – stranka stranaca

Goran Novaković smatra da većina novopečenih Austrijanaca ipak nije prepoznala stranku koja zapravo najviše radi za prava stranaca i doseljenika. Naime, stranku Zelenih, koja je ujedno i prva stranka u istoriji austrijske demokratije koja u državnom parlamentu ima poslanicu stranog porijekla.

„Lijepo je to što se Zeleni bore za prava stranaca ali oni se bore i za neke druge stvari koje se našim ljudima nikako ne dopadaju, a to su brakovi homoseksualaca i prava životinja itd., a to se našim ljudima ne sviđa baš previše. Tako da je dovoljno samo da se pročuje „za šta su sve ti Zeleni“, pa da onda sav taj kvalitetan rad stranke bude jednostavno zaboravljen.“

Ottakringerstraße im 16. Wiener Bezirk Ottakring.

"Balkanska ulica" mjesto okupljanja useljenika. Mali broj podržava stranku Zelenih koja se najviše zalaže za prava stranaca

A na kakvom je to glasu stranka Zelenih upitali smo i u lokalu „Amadeus“, udaljenom svega stotinjak metara od već spomenute „Arene“. „Ma ako oni glasaju za pedere, oni su i sami pederi, ne bih ja za te Zelene.“ Tako su gosti ovog lokala, objašnjavaju, ostali vjerni socijaldemokratiji. „Pa naravno, bore se za radnička prava, daju sve od sebe. Oni su se založili za povećanje primanja za vrijeme trudničog bolovanja i kada se ostane bez posla, socijaldemokrati su najbolji.“

Vjerna socijaldemokratiji ostala je i većina Austrijanaca porijeklom iz BiH. Predsjednik jednog on najvećih bosanskohrecegovačkih udruženja u Beču, Irfan Buzar, smatra da se politika desničara bazira na populističko-huškačkim parolama. Te objašnjava da nema razloga za zabrinutost da bi desičari uskoro mogli donijeti biko kakav zakon koji bi išao na štetu stranaca i doseljenika. Večinu u zemlji imaju još uvijek demokratske snage, a uspjeh desničara bit će kratkoročan, prognozira Buzar, jer su, kako kaže, glasovi za desnicu glasovi protesta protiv lošeg rada dosadašnje velike koalicije. Ona je međutim, kaže Buzar, iz zadnjih izbora izvukla pouku i od sada će stvari, nada se, ići na bolje.

„Ono što je nama važno jeste da važniji austrijski političari ne misle kao desničari, a oni opet mogu misliti šta hoće. Bože moj, ovo je demokratija, pa je i to eto, dio te demokratije.“