1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

Austrija se odrekla svoje bosanske prošlosti?

Ukazujući na zajedničku prošlost BiH i Austrije, članovi pojedinih bosanskohercegovačkih udruženja u ovoj zemlji, pokušavaju senzibilizirati austrijsku javnost i za trenutna dešavanja u BiH.

Markus von Habsburg, direktni potomak austrougarskog cara Franje Josipa, upravo je završio sa doručkom i sada šeta parkom ispred habsburške vile u Bad Išlu, malom mjestu na obroncima Alpa. Vila je okružena brdima i jezerima, kroz park protiče potočić, a borova šuma, još uvijek prekrivena jutarnjom rosom, širi mir i svježinu. U ovom ambijentu, Markus se često sjeti svojih predaka. „Ovdje ste kao u 19. stoljeću, kada je Austrougarsko carstvo bilo na vrhuncu svoje moći. Ovaj dvorac je nakon Drugog svjetskog rata moj otac dobio na upravu od Republike Austrije, a ranije je on bio ljetnikovac za carsku obitelj. Ovdje satima možete šetati, a da se ne susretnete ni sa kakvim obilježjima modernog doba, potpuno je mirno, a u onom žutom paviljonu uz sam rub šume, tamo su se vjerili moji djed i moja baka“.

Markus Salvator Habsburg Lothringen 18.08.2013

Markus von Habsburg je direktni potomak austrougarskog cara Franje Josipa

Markus von Habsburg se rado sjeti slavne prošlosti svojih predaka, pa će nešto kasnije sa ponosom pokazati i lovačku sobu Franje Josipa, blagovaonicu i sobu za goste, ali i stol na kojem je austrougarski car napiso ultimatum Srbiji - zvanični uvod u Prvi svjetski rat. A upravo za tim stolom Markus će pomenuti i „hrabre, požrtvovane, egzotične i neustrašive“ Bosnace u austrougarskoj vojsci. One kojih bi se, kako kaže, i današnja Austrija mogla češće sjetiti, a možda i biti od pomoći njihovim potomcima. No u današnjoj Republici Austriji za takva sjećanja nema puno prostora, kaže Markus, i iza sebe zatvara vrata sobe u kojoj su na zidovima izložene puške i šeširi nekadašnjeg austrougarskog cara. „Mi danas ovaj dvorac i ovaj park samo održavamo kao državni službenici i ne smijemo mnogo toga mijenjati, iako bi to možda željeli. Ako me pitate za odnos austrijskog društva prema Bosancima u Austriji i prema Bosni i Hercegovini uopšte, tu takođe nemamo puno uticaja, iako bi možda i tu željeli nešto promijeniti. Mi danas živimo u parlamentarnoj demokratiji i pripadnici porodice Habsburg su samo građani kao i svi drugi“, kaže Markus.

Izblijedjelo sjećanje

I kako god bi nasljednici carske familije rado dali više prostora slavnoj prošlosti, te uticali na razvoj političke situacije, kako u samoj Austriji tako i u današnjoj BiH, tako bi se tome radovali i Bosanci koji danas žive u Austriji. Jedan od njih je Damir Saračević, predsjednik Centra za savremene inicijative iz Linca, udruženja koje je nestalo sa ciljem da njeguje odnose između BiH i Austrije. „Mi smo nekada u Austriji bili neka vrsta legende. Bosanci koji su se borili u redovima Austrougarske monarhije višestruko su odlikovani, oni su bili elitne trupe i carska garda i o njima su se širom carstva pisale priče i pjevale pjesme. Danas je sjećanje na ta vremena izlapilo, današnja Austrija se na neki način odrekla te prošlosti, pa se tako ne inetresuje mnogo ni za trenutna dešavanja u BiH“, kaze Saračević.

Geschichte Bosniens in der KuK

Prestolonasljednikovo auto trenutno je u pripremi za novu postavku stalne izložbe

Ukoliko Austrijanci i imaju neko mišljenje o Bosni i Hercegovini i Bosancima, onda je ono često negativno, i gradi se na vijestima o proteklom ratu, o nacionalnim sukobima, o netrpeljivosti, a svemu se može dodati i često neprikladno ponašanje ljudi sa prostora bivše zajedniče države u svakodnevici.

Isto smatra i Džaner Arnaut, mladi bh. menadžer, koji je u Beč stigao ne zato jer je to želio, već, kako kaže, jer je morao. „Austrijanci su se dosta izolovali i ne žele da imaju puno posla s takvim ljudima koji se, da budem iskren, i po meni čudno ponašaju. Tako da mislim da oni imaju pogrešnu sliku o Bosni i Bosancima i Hercegovcima i da zbog toga imaju neku odbojnost prema svemu tome“, kaže Džaner.

No slučaj je htio da se Džaner nađe na radnom mjestu na kojem Bosnu i Hercegovinu može ipak predstaviti u boljem svjetlu. On je menadžer u vozu Majestic Imperator, koji je izrađen prema planovima voza kojim se nakada na izlete u Bosnu i Istru vozio i sam Franjo Josip. Vagoni su raskošno uređeni, sa blagovaonicama i spavaćim sobama, sa antikvitetnim namještajem i zabavnim programom za vrijeme putovanja. „Kad uđem u svu tu raskoš, osjećam se kao kod kuće. I nekako me ovaj posao ispunjava ponosom, kad prođem kroz voz i svu tu raskoš prije nego što voz krene, drago mi je što je jedan Bosanac tu u tom austrougarskom vozu, jer nekako je to sve nekad bilo jedno, a za mene je sad opet jedno.“ Voz za sada saobraća samo na liniji Beč-Opatija, a Džaner bi, kaže, uskoro rado pokušao organizovati i putovanja za Sarajevo. Bilo bi dobro, dodaje, oživjeti taj austrougarski duh.

Vojnička groblja

A upravo se to može raditi i na mnogim drugim mjestima u Austriji i sa različitim povodima, kaže i Damir Saračević. Povoda za sjećanje na Bosnace i Hercegovce za senzibilisiranje austrijske javnosti i za trenutnu situaciju u BiH, bilo bi dosta. Tu su prije svega vojnička groblja u Lebringu pored Graca i u Insbruku, gdje su saharanjeni vojnici legendarne Druge bošnjačke regimente, a u Vojno-historijskom muzeju upravo je u toku obnova izložbe sa eksponatima o Prvom svjetskom ratu i Sarajevskom atentatu.

Geschichte Bosniens in der KuK ACHTUNG SCHLECHTE QUALITÄT

Damir Saračević: I fes podsjeća austrijsku javnost na zajedničku prošlost.

Uskoro će se tamo, u novoj postavi, ponovo moći vidjeti auto u kojem su se prestolonasljednik Ferdinand i njegova supruga Sofija vozili ulicama Sarajeva, a ponovo će biti izložena i njegova prostrijeljena uniforma, te uniforme već spomenutih bosanskih vojnika u Austrougarskoj vojsci. Posebnost te uniforme bile su široke hlače nalik na čakšire i fes, koji su Bosance u očima ostatka monarhije činili egzotičnim. „Muslimani su se borili u toj vojsci jer su vidjeli da im se garantuju prava. To je bilo prvi put u istoriji čovječanstva da je jedna katolička sila preuzela obavezu da će u okvirima svoje uprave paziti na jednu muslimansku manjinu. Pravoslavci i katolici koji su se borili u tim redovima, borili su se iz jednstavnog razloga jer su Bosnu i Hercegovinu doživljavali kao svoju domovinu i nisu pali pod uticaj nacionalističkih projekata iz susjedstva, baš kao što je to bio slučaj i u zadnjem ratu“, objašnjava Saračević.

Geschichte Bosniens in der KuK

Natpis sa Božo Stanković: U bosankoj regimenti su se borili svi koji su BiH doživljavali kao domovinu

I upravo građani BiH sa takvom orijentacijom i danas zaslužuju podršku Austrije i Evrope, kako bi BiH konačno dobila sistem i ustav, koji svim građanima i u svim dijelovima države, garantuje ravnopravnost. No na samim je građanima da senzibiliziraju austrijsku javnost za trenutno stanje u BiH. CSI čini što može, kaže Damir, i kao dobitnici Građanske nagrade Evropskog parlamenta, članovi ovog udruženja nedavno su se javnim proglasom obratili upravo Evropskom parlamentu, ali i austrijskim parlamentarcima. Tamo se ukazuje na zasluge Bosanaca i Hercegovaca u pisanju evropske prošlosti, na njihov strateški i historijski položaj u kojem su važna veza između Orijenta i Evrope, te da BiH, sa svojom kulturom različitosti, još od 1990-tih godina, od EU očekuje „više razumijevanja, jasnu viziju, predan angažman, te čvrstu podršku jačanju bosanskohercegovačke države, koji bi vodili socijalnoj pravdi i normalnom životnom standardu“.

Autor: Emir Numanović

Odgovorna urednica: Belma Šestić