1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Audicija 25 godina kasnije

Marinko Ćutuk, Simonida Puhalo ili Mima Šiš – ko ih se ne sjeća, likova iz kultne humoristične predstave „Audicija“. Prije 25 godina je nekolicina mladih glumaca s ovom predstavom nasmijala cijelu Jugoslaviju.

Admir Glamočak, Mladen Nelević, Saša Petrović i Jasmin Geljo

Admir Glamočak, Mladen Nelević, Saša Petrović i Jasmin Geljo

„Apliciralo je skoro dvadeset hiljada ljudi na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, nakon što su karte puštene u prodaju“, odgovorio je glumac i ministar Emir Hadžihafizbegović, na pitanje: „Zašto se kultna predstava igra u tako malom prostoru kao što je Otvorena scena Obala?“ Iako su odigrane dvije predstave iste večeri, bilo je to premalo za sve one koji su se uželjeli zdravog smijeha, pozitivne energije i onoga što zovemo 'sarajevski duh', ma šta to bilo.

Emir Hadžihafizbegović

Emir Hadžihafizbegović

Emir Hadžihafizbegović kaže da je sanjao ovaj dan skoro deset godina. „Mi smo poput maturanata koji slave deset, dvadeset ili trideset godina mature. Tako mi je bilo logično da se i mi okupimo nakon 25 godina. A zašto Otvorena scena Obala, koja može da primi samo 400 gledalaca? Pa, tu je sve počelo, ovaj prostor još uvijek miriše na naš glumački znoj, tu se dogodila 'Audicija', ali i mnoge druge predstave koje smo upravo ovdje igrali“, kaže Hadžihafizbegović i dodaje da se neki glumci (od njih 11 iz „Audicije“), nisu vidjeli i preko 20 godina. „Naše ponovno okupljanje je bilo vrlo emotivno“, kaže legendarni 'Bogoljub Šaulić'.

Publika „vrišti“ od provala

Inače, predstava „Audicija“ je nastala tako što su studenti glume na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, sami osmišljavali likove za potrebe nastavne vježbe 'Skice za lik'. Kakvih je tu likova bilo?! Njih deset, kao na pravoj audiciji, sa svim svojim nesavršenostima, greškama u glavi i karakteru, izlaze pred profesora Boru Stjepanovića koji igra samoga sebe i 'polažu' audiciju, a publika doslovce vrišti od njihovih 'provala'. Stvoren je pravi zabavljački brend koji je godinama punio dvorane od Triglava do Đevđelije. A onda je došao rat.

Nakon 25 godina u originalnoj postavi

Nakon 25 godina u originalnoj postavi

Zaslužuju svi da im se pomenu imena. Uz Boru Stjepanovića, na sceni su: Admir Glamočak, Emir Hadžihafizbegović, Branko Đurić, Željko Ninčić, Saša Petrović, Željko Kecojević, Jasmin Geljo, Senad Bašić, Haris Burina i Mladen Nelević. Svi su oni sada prilično rasuti po svijetu, pa je tako Jasmin Geljo (Mima Šiš), stigao u Sarajevo iz Toronta, Boro Stjepanović danas živi na Cetinju, Đuro (Solomon Bičakčić) je u Sloveniji, a Haris Burina u Francuskoj.

„Ozdravlja nas vraćeno prijateljstvo“

Ideja da se okupe nakon 25 godina bila je Hadžihafizbegovićeva, a svi ostali, iako imaju svoje angažmane u sredinama gdje sada žive i rade, zdušno su je podržali. „Nismo htjeli mistificirati i praviti neki globalni performans oko ovoga, s obzirom na to da smo mogli napuniti 'Zetru'... nismo imali namjeru da obnavljamo predstavu ili pravimo neki novi spektakl. Ponovili smo našu staru predstavu i svi smo zbog toga sretni“, kaže ministar za kulturu u kantonalnoj vladi i glumac Emir Hadžihafizbegović.

Svi na okupu

Svi na okupu

„Ovo što smo napravili je za sve nas ispalo ljekovito. Mi smo u dobroj mjeri ozdravili svi. Ozdravlja nas to vraćeno prijateljstvo, druženje i naša profesija“, kaže glumac i profesor Boro Stjepanović i dodaje: „Bez pretenzije da bilo kome i bilo šta namećem, svima predlažem da se druže i da vrate svoja prijateljstva. Ja volim ove ljude, vjerujem da su dobri i zato sam tu. Vjerujem da u BiH ima mnogo profesionalnog kvaliteta, samo ga treba iskoristiti.“

Kad se smijemo Audiciji, smijemo se sami sebi

„Pojma nemate koliko mi je drago što smo se skupili na ovaj 'zdravstveni pregled'. I nadam se da će ovo postati

Senad Bašić

Senad Bašić

tradicionalno...“ - rekao je Mladen Nelević, u predstavi Srboljub Šaulić, koji je sada na 'privremenom' radu u Gradskom pozorištu u Podgorici. Predstava je izgubila nešto na autentičnosti, jer to nisu više 'oni' studenti, nego zreli ljudi koji na sve, pa i na svoj nekadašnji uspjeh, gledaju sa vremenskim odmakom od 25 godina, ali je zadržala istu onu energiju i duhovitost. Kad se smijemo Audiciji, mi se zapravo smijemo i sami sebi, jer iako su likovi dozlaboga karikirani, neka opšta mjesta lako se mogu prepoznati.

Ostaje ipak, žal za 'Zetrom', jer ako je novac od predstave već namijenjen djeci sa Downovim sindromom, napunjena velika dvorana donijela bi više novca, a i radost bi bila veća - za bar desetak hiljada Sarajlija.

Autorka: Ljiljana Pirolić

Odg. urednica: Marina Martinović