Atentat u Ankari podsjeća na atentat u Sarajevu?

Hoće li atentat na ruskog ambasadora u Ankari, napad u kojem je jedan policajac usmrtio diplomatu Andreya Gennadiyevica Karlova na otvaranju umjetničke izložbe, stanje u Siriji i političko stanje u cijelom svijetu učiniti još mnogo gorim, pitanje je koje postavlja list Bild.

„Upravo su se Rusija i Turska nakon diplomatskog razdora zbog obaranja ruskog vojnog aviona u novembru 2015. počele ponovo približavati. Prijeti li sada još dublji razdor, vojni konflikt? To je nesagledivo: u sirijskom ratu obje zemlje zastupaju potpuno različite interese. Turski predsjednik Erdogan posmatra Putinovog saveznika Asada kao neprijatelja i želi ga skinuti sa vlasti. Dugotrajno bombardiranje sirijskog grada Alepa u Turskoj je izazvalo ljutite reakcije, ispred ambasada Rusije i Irana su organizirane i demonstracije", piše Bild. List citira eksperta za Tursku Anthonya Skinnera koji kaže: „U ovom trenutku ne polazim od toga da će ovaj napad prekinuti ovaj odnos. Ankara nema vidljivu motivaciju da dozvoli da se ruskom ambasadoru nešto dogodi na njenoj teritoriji – to bi centralne, strateške interese Turske potpuno potkopalo". Ostaje neprijatnost da turska država nije mogla obezbijediti dovoljnu zaštitu diplomate – i da je atentat upravo izvršio jedan policajac", piše Bild. List o počinitelju atentata piše: „Mevlüt Mert A. (22), kojeg su, nakon počinjenog atentata, ubile sigurnosne snage, je bio policajac. Prema mišljenju eksperata je isključeno da je on bio član PKK ili još radikalnijeg TAK-a – grupe koja se odvojila od PKK. Govorio je turski bez akcenta i ni jednom riječju nije spomenuo Islamsku državu tako da se i povezanost sa terorističkom organizacijom čini malo vjerojatnom. U jednom tweetu gradonačelnik Ankare je optužio počinitelja da je član Guelnovog pokreta kojeg turska Vlada smatra odgovornim za pokušaj puča u julu. Počinitelj je citirao sure iz Kurana – on bi dakle mogao biti veoma religiozan. Je li počinitelj bio blizak „Sivim vukovima"? Članovi ove desnoekstremne turske Stranke nacionalističkog pokreta su samo tokom 70-ih godina počinili skoro 700 politički motiviranih ubojstava. Činjenica je sljedeća: Turski „Sivi vukovi" su već na sjeveru Sirije ubili jednog ruskog pilota čiji je avion prethodno oboren", piše Bild.

Sarajevo- Ankara?

Ovaj list pravi poređenje između atentata u Sarajevu i atentata u Ankari. „28. juna 1914. godine su srpski nacionalisti u Sarajevu ubili austro-ugarskog prijestolonasljednika Franza Ferdinanda i njegovu suprugu. Diplomatska kriza nakon toga je dovela do Prvog svjetskog rata. Ekspert za pitanja sigurnosti Davis Lewin za Bild kaže: „I ja sam se odmah prisjetio atentata u Sarajevu. Ipak ako se o tome razmisli situacija je ovdje drugačija nego 1914. godine. Rat bijesni već dugo i zemlje koje u njemu učestvuju, Turska i Rusija, su saveznice", piše Bild.

„Mukotrpno zakrpljen odnos između Rusije i Turske ubistvom ruskog ambasadora u Ankari je stavljen na probu. Trenutak u kojem je izvršen atentat upućuje na to da je to upravo bila intencija počinitelja ubistva. Jer danas (20.12.) se ruski ministar vanjskih poslova Lavrov sastaje sa svojim kolegama po funkciji iz Turske i Irana kako bi razgovarali o Siriji. Osim toga atentat bi mogao imati i dodatni cilj a to je destabilizacija geopolitičkog stanja. U istoriji ima prijemjera u kojima su ovakva ubistva bila uzrok ratova", piše Landeszeitung.   

Ko je terorista?

 „Ubistvo ruskog ambasadora u Ankari u ponedjeljak navečer „bilo je provokacija". „To bi trebalo dovesti do prekida rusko-turskih odnosa. Utoliko su žrtve atentata i Rusija i Turska". Ovim izjavama su još u ponedjeljak navečer ruski predsjednik Vladimir Putin i njegov turski kolega Redžep Taib Erdogan pokušali, samo sat nakon atentata na Andreja Karlova, spriječiti izbijanje nove krize u rusko-turskim odnosima", piše Tageszeitung.

„Atentat se dogodio u trenutku kada je tursko vodstvo, u sklopu nove realne politike, počelo pregovarati sa Rusijom i Iranom o daljoj sudbini Sirije, umjesto da se i dalje oslanja na naoružane džihadiste. Slijedom toga turska Vlada sada pokušava proglasiti atentatora pristalicom islamskog Guelnovog pokreta s kojim je u sukobu kako bi tako dobila što je veću moguću distancu između sebe i ubojice.

Da li će međutim kod Putina proći ovo Erdoganovo jeftino pripisivanje krivice Guelnovom pokretu je upitno. Iako se sada na površini zaklinju na zajedničku borbu protiv terorizma ipak je jasno da Erdogan i Putin imaju sasvim drugačije definicije o tome ko je terorista“, zaključuje taz.