1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Komentar

Aselborn: "Gaza će postati groblje"

Premijer Luksemburga Aselborn uputio je na račun Izraela oštre kritike zbog akcija u Pojasu Gaze. On je za radio 'Deutschlandfunk' kazao da je ponovno bombardovanje škola UN-a zločin. "Ne nalazim drugu riječ za to."

default

Žan Aselborn

Mojrer: Kako djeluju na Vas slike koje su se mogle vidjeti tokom vikenda, a riječ je o napadu na jednu školu UN-a u Gazi?

Aselborn: Smatram da su nepodnošljive. Odvratno je, nečovječno, sve to što se u Gazi događa. Izraelska vlada, to se jednostavno mora jasno kazati, i izraelska armija daju sebi za pravo da krše sve međunarodne norme i pravila. Oni imaju pravo da se zaštite od raketnih napada iz Gaze, to je neupitno, pa čak i da upotrijebe vojnu silu, to pravo Izrael ima. Ali, pravo da prvo protjerate civile iz tampon zone pa da ih onda bombradujete kada se nalaze u jednoj školi Ujedinjenih nacija - to je zločin. Ja nemam drugu riječ za to. I to nije sada prvi put, jer ovo je već treća škola u posljednjih osam dana koju je Izrael bombardovao. Desetine djece su poginule u napadu, desetine djece... U Džabaliji, Beit Hanunu i u nedjelju u Rafi. Sada imamo situaciju koja će se teško srediti.

Izraelska strana se brani time da je napad ovog vikenda bio usmjeren na muškarce na motoru a ne na školu. Može li to malo da skine teret s Izraela?

Znate šta, ja sam krajem marta bio u Gazi i naravno i u ovim školama. UNRWA škole i druge škole UN-a su tračak nade u Gazi. Škole su izgrađene sredstvima više evropskih zemalja i da nije bilo ovih škola Izrael ne bi bio u situaciji da već sedam godina na ovakav način u blokadi drži Gazu. Jer, Gaza je do trenutka izbijanja ovog rata bila zatvor a sada će postati groblje gdje će biti pokopane osnovne ljudske vrijednosti. I ja vjerujem da se sada iz Evrope mora čuti krik, jedan mnogo razumljiviji koji će poručiti da se s tim mora prestati.

Beschuss von UN-Schule im Gazastreifen 03.08.2014

Nakon bombardovanja UN-ove škole u nedjelju 3.8.

Izrael stalno ističe kako je primirje sklapano više puta i kako ga je Hamas svaki put prekršio. Kako onda Izrael može drugačije reagovati?

Vjerujem da se sve mora dublje razmotriti. Izrael je država koja je članica Ujedinjenih nacija, a Hamas je organizacija koja počiva na filozofiji Muslimanskog bratstva, sa militantnim okvirima i koja je odgovorna za mnogo patnje i mnogo brutalnosti. I upravo je to ono na čemu se treba raditi. I ne razumijem da Izrael, odnosno izraelska vlada već mjesecima odbija da prizna vladu nacionalnog jedinstva u kojoj bratimljenjem sa Fatahom i pravljenjem vlade nacionalnog jedinstva Hamas više nije protivnik. Vjerujem da tu mora doći do promjene mišljenja. U Izraelu mora da dođe do radikalne promjene mišljenja, moraju da shvate da Palestincima treba država. U protivnom, Izrael nikada neće živjeti bezbjedno. A Palestinci moraju da dobiju šansu da žive, da egzistiraju a ne da vegetiraju. Zato su svi napori, koji se trenutno čine, dobrodošli. Nadam se da će konačno doći do prekida vatre. Ali, to neće biti dugog vijeka.

Ali, ne ide li sada situacija u potpuno drugom pravcu. Jer, tvrdolinijaši u Izraelu su zbog rata u Gazi dobili vjetar u leđa a isto je i sa Hamasom.

Vjerujem da će se uprkos tome shvatiti kolika je šteta zbog svega toga. Ovdje se upotrebljava oružje Zapada - jer Izrael se shvata kao Zapad - protiv ljudi koji ne mogu da se brane. Mora se razmisliti, kako otvoriti Gazu. Ova sedam godina duga blokada mora da se završi. Otvoriti granični prelaz Rafah bi moožda bilo jedno od rješenja.

London Proteste gegen Israel

Protesti protiv Izraela - London

I Frank-Valter Štajnmajer i drugi, kao što i vi kažete, predlažu da se otvori Rafah, granični prelaz prema Egiptu i da EU sa snagama bezbjednosti, službenicima, carinicima preuzme kontrolu nad tim da nikakvo oružje ne dođe u Hamasove ruke u Pojasu Gaze. Ima li ovaj prijedlog šansu da bude realizovan?

Samo ću reći da sam već dugo u ovoj priči i da je takvo nešto već viđeno 2005. godine. EU je tada organizovala proceduru za prelaz granice na Rafahu zajedno sa Egiptom i Izraelom. Onaj ko je samo jednom bio u Gazi mora sebi predstaviti to da od tamo nije moguće pozbjeći: ni preko mora koje je jako kontrolisano, ni preko granice prema Izraelu ni prema Egiptu - i to mora prestati. I mi kao Evropljani im moramo dati takvu mogućnost: da ako moraju da se liječe, ili da žele studiraju u inostranstvu - da mogu da izađu. I onda bi to bio znak i od strane EU da je na strani čovjeka. Izraelu mora da bude jasno da se radikalizam samo još više provocira ukoliko pokušavate da ga ugušite vojnim putem. Zato se na bratimljenje Palestinaca (op. red. Fatah i Hamas) mora gledati kao na nešto što je dobro, isto kao i na izbore u Palestini, i mora da se zna da je ponovo potreban ozbiljan mirovni proces. Na inicijativu šefa američke diplomatije Džona Kerija, gospodine Mojrer, Izrael je odgovorio ekspanzivnijom politikom gradnje naselja. I zbog toga je moralo sve i da propadne.