Art Cologne - Nuklearka u spavaćoj sobi

Katastrofa u Fukušimi - takav događaj nije ostao bez posljedica ni na tržištu umjetnina. Galerist Thomas Zander na upravo otvorenom 45. sajmu Art Cologne predstavlja divovsku fotografiju američkog umjetnika Mitcha Epsteina iz njegove serije "American Power" (Američka snaga) iz 2004.

Na slici se vidi nenastanjena kuća koja stoji pored tornjeva za hlađenje jedne nuklearne elektrane u Cheshireu u američkoj državi Ohio. Iz tornjeva se vije gust dim, a kuća je predviđena za rušenje. Zander je galerist iz Kölna, specijalist za fotografiju čija je glavna karakteristika konceptualna umjetnost. Time on opskrbljuje rijedak ali vrlo tražen tržišni segment. "Tržište umjetnina trenutačno funkcionira vrlo, vrlo dobro", ocjenjuje Zander. "Mislim da se ljudi boje inflacije i stoga ulažu u umjetnine, kako ne bi izgubili previše novaca."

Majka svih umjetničkih sajmova

Dobro mjesto na kojem se trenutno mogu kupiti umjetnine je upravo Art Cologne. To nije tek jedan od devet umjetničkih sajmova u Njemačkoj, to je najstariji takav sajam. Otvoren je prvi put prije 44 godine, 1967. u Kölnu. Tada se još zvao drugačije, ali to je preteča današnjeg Art Colognea. Taj međunarodni sajam je okupio galerije moderne umjetnosti kako bi predstavile pregled aktualnih struja, mladih umjetnika, ali i novih trendova. Art Cologne je u razdoblju između sedamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća bio vrlo cijenjen umjetnički sajam. Poslovi su tako dobro išli da su slični sajmovi počeli nicati i u drugim zemljama i gradovima. Prvo je došao Art Basel, koji je početkom novog tisućljeća otvorio podružnicu u Miami Beachu u SAD-u. Kasnije su u Europi otvoreni još i FIAC u Parizu, Art Bruxelles ili Frieze Art Fair u Londonu. U međuvremenu je gotovo svaka metropola svijeta, od Dubaija do Meksiko Cityja dobila vlastiti umjetnički sajam. Konkurencija je Art Cologne bila dovela u ozbiljnu krizu.

No, nakon svjetskog financijskog kraha u rujnu 2008. galeristi se očito ponovno radije odlučuju igrati na sigurno. A to je Art Cologne i njemačko Porajnje koje je poznato i po svojim umjetnicima 20. stoljeća - i po svojim kolekcionarima. Harry Lybke iz Galerije Eigen & Art se nakon dulje pauze 2011 po drugi put vratio u Köln. "U Kölnu i oko Kölna ima toliko puno kolekcionara. To je veliki potencijal. Prije pet godina još niste morali biti tamo gdje su bili kolekcionari, jer su i ljudi sami putovali i tražili po svijetu."

Ali, vremena su se promijenila, žali se Lybke."Ljudi moraju opet više raditi da bi mogli kupovati umjetnine. To znači da su vezani za mjesto u kojem žive."

Znakovi krize

Financijska kriza nije poštedjela ni umjetničko tržište. Doduše u Njemačkoj skoro da nije zatvorena niti jedna galerija, ali promet je ozbiljno pao. Gerrit Friese iz Savezne udruge njemačkih galerija (BVDG) uvjerena je da su posljedice financijske krize zapravo puno veće no što to većina ljudi vjeruje. "Imate jasne znakove koji pokazuju da je između 2007. i 2009. zabilježen godišnji pad prometa između 20 i 25 posto". A to su posebno osjetili manje poznati umjetnici.

Prije nekoliko godina su kupci još tražili i "nepoznate". Do 2008. na tržištu je bilo mnogo špekulanata. Oni su umjetnost kupovali prema imenima, a ne prema vrijednosti ili osobnoj naklonosti kolekcionara. 2006, znači dvije godine prije krize, tržište umjetninama bilježilo je promet od 1,3 milijarde eura.

Nijemci ne kupuju toliko umjetnost

Ali, u Njemačkoj se ne sklapaju veliki poslovi. Niti sa suvremenim niti sa starim majstorima. "Kada se povede razgovor o tržištu Njemačke, to izaziva tek podsmjeh jer se veliki poslovi sklapaju u Londonu ili New Yorku. Tijekom jednog aukcijskog tjedna u New Yorku, postigne se promet kao u cijeloj Njemačkoj tijekom jedne godine", kaže Friese.

Prema nedavnom istraživanju internetske platforme artprice.com najveći je promet prošle godine ostvaren u Kini. Slijede New York i London. Na njemačko umjetničko tržište loše djeluje regionalizacija. Nema neke stalne adrese na kojoj se umjetnička scena može sastajati. Za razliku od SAD-a, Velike Britanije ili Francuske, u Njemačkoj ima puno umjetničkih centara: Hamburg, Köln, Berlin, Frankfurt na Majni, Dresden ili München. Pozitivno je u tome barem da to znači i raznolikost umjetničke ponude.

Autorka: Sabine Oelze/ Snježana Kobešćak

Odg. urednik: Svetozar Savić