1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Komentar

Arapsko proljeće uspona i padova

U arapskom svijetu se od 2011. dešavaju historijske promjene. Tzv. Arapsko proljeće počelo je u Tunisu kada se jedan prodavac voća spalio. Kasnije se val revolucije proširilo na Egipat i Libiju.

"Mohamed nije želio biti heroj. Politika ga nije interesirala. Njegova situacija je međutim postala neizdrživa," kaže Manoubia Bouazizi, majka muškarca čija je smrt pokrenula proces demokratizacije koji je zahvatio veliki dio arapskog svijeta. Mohamed Bouazizi, siromašni trgovac voća u pustom, malom gradu provincije bio je očajan zbog situacije u kojoj se nalazio, tako da je odlučio da se polije benzinom i zapali. Nakon tri sedmice provedene u bolnici, on je 4. januara podlegao zadobijenim opekotinama.

Tunižani na ulicama

Njegova smrt je natjerala hiljade Tunižana da izađu na ulice, pogotovo u provinciji. Više se nisu dali zastrašiti. Niti tenkovima, niti riječima. Predsjednik Ben Ali prijeti, nastupa državnički, ponekad blago, ponekad spreman na kompromis, a ponekad jako oštro. Ništa ne pomaže. Brane u Tunisu pucaju 14. januara....

Zine El Abidine Ben Ali

Bivši predsjednik Tunisa Zine El Abidine Ben Ali pobjegao je u Saudisjku Arabiju

Ono što niko ne zna - Ben Ali je odavno napustio zemlju. Pobjegao je u Saudijsku Arabiju, zajedno sa suprugom i velikim količinama novca, zlata i nakita. Još tokom noći građani upadaju na luksuzni posjed predsjedničke porodice. Pljačkaju ga i pale. U uskim ulicama u centru grada se još danima čuju pucnji. Pristalice starog režima su se zabarikadirale, vode borbe protiv armije i policije. Diktator je otišao, ali ljudi i dalje izlaze na ulice. Vjeruju da stara elita i dalje u rukama drži poluge moći i da želi onemogućiti uspjeh revolucije. U unakrsnoj vatri se našao premijer Mohammed Ghannouchi, koji je i za vrijeme Ben Alija obavljao istu funkciju.

Tunesien Tunis Verfassungsgebende Versammlung Protest Demonstration

Protesti protiv režima u Tunisu počeli su početkom 2011.

Krajem februara on popušta pritisku i daje ostavku. Njegov nasljednik Caid Ben Essebsi važi za vjerdostojnog čovjeka bez mrlje. Demonstracije polako slabe. Odavno je oslabio i ekonomski rast. U cijeloj zemlji štrajkuju radnici, fabrike ostaju zatvorene, investitori su suzdržani. I turisti ne dolaze zbog straha da bi moglo doći do nemira. Tadašnji ministar finansija u Tunisu Jalloul Ayed upozorava: "Ukoliko ljudi brzo ne osjete da im je bolje zahvaljujući demokratiji, demokratski proces bi mogao propasti."

Prvi izbori

Demokratski proces teče međutim bolje nego što se mislilo. 23. oktobra Tunižani biraju ustavotvornu skupštinu zemlje. Ovo su prvi slobodni izbori u zemlji - historijski trenutak. Mourad već od jutra stoji u redu ispred biračkog mjesta i kaže: „Jedva sam dočekao ovaj trenutak. Ovu su prvi izbori u mom životu. Nikada me niko nije pitao za mišljenje, a kada bih ga izrazio, zanemarivano je. Za mene ovo nije samo glasačka kutija već i urna starog režima.“

Moncef Marzouki neuer Präsident Tunesien

Moncef Marzouki - novi predsjednik Tunisa

Četiri dana kasnije šef Izborne komisije objavljuje rezultate. Nije ih uspio izgovoriti do kraja jer su ljudi u dvorani ustali na noge, aplaudirali, pjevali himnu. Izbornu pobjedu slave umjereni islamisti iz stranke Enahda. Glasnogovornica stranke Yousra Ghannouchi je tada izjavila:

"Tunižani su glasali za stranke koje su se stalno borile protiv Ben Alijeve diktature i koje su željele slobodu i demokratiju. To u prvom redu važi za nas. Stoga i jesmo postigli ovako dobar rezultat."

Taj rezultat se međutim ne sviđa svakome. Mnogi revolucionari u Tunisu budućnost su drugačije zamišljali. Za njih su islamisti neophodna cijena demokratije.

Pročitajte na sljedećoj stranici: Iskra je prešla u Egipat