1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Angela Merkel u škripcu zbog Grčke

I u uredu njemačke kancelarke se napeto očekuje ishod referenduma u Grčkoj. Jer kao u pravoj grčkoj tragediji, ma kakav bio rezultat, Angela Merkel se nema čemu radovati, smatra Sabine Kinkartz.

Bilo je to 1. lipnja ove godine kad su kasno uvečer, daleko od očiju javnosti i pod okriljem mraka, u ured kancelarke došli šefica MMF-a Christine Lagarde i predsjednik Europske središnje banke Mario Draghi. Kancelarka ih je pozvala u Berlin kako bi, naravno, razgovarali o Grčkoj. Kancelarka nije nikome rekla o tom sastanku, čak ni svom ministru financija Schäubleu. Njega nipošto nije razveselilo što nije bio pozvan na taj sastanak, kad je 'procurilo' da je on održan. Ali držao je jezik za zubima. Ministar Wolfgang Schäuble je lojalan čovjek.

Jer njemački ministar financija bi samo smetao te večeri. Obzirom na ono što je kancelarka htjela postići, viđenje Schäublea na grčku katastrofu bilo je previše pesimistično. Realistično, reći će sada - i na kraju možda ima i pravo. Ali za Merkel je 1. lipnja još glasila parola kako "gdje postoji volja, postoji i put". Željela je biti dobra Europljanka i kao predsjednica vlade najvećeg gospodarstva Europske unije osjećala se dužnom zadržati i zonu eura na okupu. Tako kao što su joj preporučili svi u Washingtonu, u Pekingu ili u zemljama Perzijskog zaljeva.

Merkel i pitanje duga

Ali prije svega nije željela da se ona proglasi krivom za neuspjeh u pregovorima. Doduše, proteklih mjeseci je njemačka vlada uvijek iznova ponavljala kako ne odlučuje Njemačka o tome da li su reforme u Grčkoj dovoljne, nego trojac kojeg čine MMF, ESB i Europska komisija.

Sabine Kinkartz

Sabine Kinkartz

Ali jedva da je netko vjerovao Angeli Merkel da se tako gura u drugi red, a pogotovo to nitko nije vjerovao u Ateni. Sasvim suprotno od toga. Načelo da se financijska pomoć veže sa oštrim mjerama reformi oduvijek se smatralo "njemačkim".

Utoliko je Angela Merkel i dalje ostajala u središtu pažnje i zato je do posljednjeg trenutka bila spremna da nešto primi i na svoja leđa. A to se odnosi i na unutrašnju politiku. Ljevičari je tu optužuju kako je njena politika previše oštra, konzervativni kršćanski demokrati CDU-a je pak optužuju da je previše popustljiva. Više se nije mogao previdjeti jaz koji se počeo stvarati između predsjednice CDU-a i zastupnika njene stranke u parlamentu. Zapravo bi bilo veoma zanimljivo vidjeti kako bi Merkeličini kršćanski demokrati reagirali da je grčka vlada pristala na kompromis. U očima zastupnika CDU-a i bavarskog CSU-a bi to bio truli kompromis zbog kojeg bi izbila svađa unutar stranke. Velika svađa.

Čaša je razbijena

Obzirom na tu perspektivu Angeli Merkel zapravo ne mora biti posve krivo da je vlada Grčke prekinula pregovore u posljednji trenutak i tako Bundestag nije morao odlučivati o tom sporazumu. Lopta je sad u Ateni, a kancelarki je otvorena mogućnost da se pomiri sa članovima svoje stranke. Na proslavi obljetnice stranke CDU prošlog tjedna se odlično vidjelo koliko je potrebno to pomirenje. Tamo su članovi stranke uglas slavili ministra financija Schäublea zbog njegovog nepopustljivog stava prema Ateni, a on ne krije činjenicu kako je čaša razbijena i kako se više nema što razgovarati sa vladom u Ateni.

Mnogo toga ovisi o ishodu referenduma u Grčkoj ove nedjelje. Ako Grci poslušaju želju ove vlade i referendumom odbiju - već ionako okončan - drugi paket pomoći, onda ionako više neće biti novih pregovora o novim kreditima. Onda i Angela Merkel više ne mora "raditi špagat" između unutrašnjopolitičkog pritiska i vanjskopolitičkih nužnosti. Onda se sve svodi na sanaciju ekonomske štete kojeg će izazvati bankrot Grčke na Europu, a kojeg se previše dugo nije htjelo priznati. I za što je, uzgred rečeno, također kriva i Angela Merkel.

Sve od početka?

Ako Grci pak kažu "da", onda sve ovisi o tome da li će vlada Alexisa Tsiprasa doista dati ostavku. Nije njemački ministar financija Schäuble jedini koji sa njom više ne želi pregovarati. Sa novim sugovornicima se onda mora stvoriti novi, treći paket pomoći. To je teška zadaća, jer tu onda već vrijede pravila trajnog programa europske pomoći ESM. On otvara mogućnost i nacionalnim parlamentima, dakle i njemačkom Bundestagu, da imaju široke ovlasti u suodlučivanju. Angela Merkel bi dakle tako bila još mnogo više prisiljena da je njena stranka slijedi u odlukama nego što je to bila do sada.

Njen prostor za djelovanje bit će još uži nego što je bio do sada. To predsjednica CDU-a odlično zna i zato se opet vratila, za svaki slučaj, oštrom stavu prema Grčkoj. Jer ona svakako želi zadržati za stolom i Međunarodni monetarni fond koji je poznat po svojim strogim pravilima. Osim toga Angela Merkel upozorava kako zemlje eura moraju shvatiti kako čine zajednicu istih pravila i odgovornosti.

Više nema ni riječi o nekakvom putu koji se može naći ako postoji volja. Umjesto toga se stalno ističe vrijednost eura i Europe. Ali ovaj puta u novoj varijanti. Euro je sad zajednica istih pravila i odgovornosti. Ako dakle euro propadne, onda će propasti i Europa. Među njemačkim kršćanskim demokratima se pažljivo slušaju ove riječi. Jer one znače da Angela Merkel još uvijek drži otvorena vrata za pregovore sa Grčkom, ali samo ako se Atena - i tko god da tamo vodi glavnu riječ - bude držala tih temeljnih načela. Inače će kancelarka morati zatvoriti vrata za pregovore.

Preporuka redakcije