1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Andrić: ni srpski, ni hrvatski, već "naš" književnik

Ivo Andrić je jedan od najznačajnijih jugoslavenskih i europskih književnika. Prije 50 godina je dobio Nobelovu nagradu za književnost. No, kako na njega i njegova djela gledaju u Njemačkoj?

Ivo Andrić

Ivo Andrić

O Ivi Andriću je sa slavisticom Jacqueline Badić, koja pri Sveučilištu u Bonnu znanstveno proučava književnost jugoistočne Europe, razgovarala Marina Martinović.

DW: Je li Ivo Andrić 1961. godine zasluženo dobio Nobelovu nagradu za književnost?

Jacqueline Badić

Jacqueline Badić

Badić: On je s pravom tada dobio tu nagradu. Andrić je u svakom slučaju jedan od velikih jugoslavenskih i europskih književnika 20. stoljeća. Uspio je stvoriti istaknuti književni opus - što se uvijek zaboravi kad se odvojeno od drugih njegovih djela promatra "Na Drini Ćuprija". Potrebno je promatrati čitavo njegovo književno stvaralaštvo, a to je bila svjetska književnost i ostat će svjetska književnost.

DW: Andrić je Nobelovu nagradu za književnost dobio za, kako je to istaknula Švedska akademija znanosti, "epsku snagu kojoj je oslikao motive i ljudske sudbine iz povijesti svoje zemlje". Slažete li se s tim?

Badić: Da. I naglasak je na epici. Povijesni roman ne znači pisanje povijesti. Na Drini Ćuprija se ne smije promatrati kao djelo koje odražava prošlost Bosne i Hercegovine, već je to literarna obrada bosansko-hercegovačke prošlosti. On ostaje fikcija.

Most Mehmed Paše Sokolovića u Višegradu

Most Mehmed Paše Sokolovića u Višegradu (oko 1900. god.)

Uvijek iznova užitak čitati ga

DW: Što Vam se sviđa kod Andrića?

Badić: Njegov jezik, virtuoznost s kojom je koristio riječi. Čak i za nekoga kome nije maternji jezik onaj na kojemu Andrić piše, uvijek iznova je užitak čitati ga. Naravno da to ujedno znači da je tu na djelu jedna nevjerojatna kompleksnost jezika. Svaka rečenica kod njega je umjetničko djelo. To mu se mora visoko priznati. Osim toga, Andrić mi je približio hrvatski, bosanski i srpski jezik i pokazao mi jednu pozitivnu sliku.

DW: A što Vam se ne sviđa kod Andrića?

Badić: Nije mi se svidjelo što za svoga života nije dopustio da se publicira njegova poezija. Čak je zabranio da se publiciraju njegove pjesme, što se ipak nakon njegove smrti, posthumno, protiv njegove volje učinilo. Smatram da je to bilo dobro, što se tako uradilo. Jer, uvijek je tu bio dojam da je Andrić veliki racionalist, a ovako na vidjelo izlazi i Andrićeva emocionalna strana.

Kompleksnost suživota

Andrić sa suprugom Milicom Babić

Andrić sa suprugom Milicom Babić

DW: Što bi Europa eventualno mogla naučiti iz Andrićevih djela?

Badić: Književna djela nisu udžbenici, nego su to umjetnička djela, koja potiču na razmišljanje. Ono što bi Europa mogla naučiti i razumjeti je kompleksnost suživota različitih naroda.

DW: Koliko je Andrić sa svojim romanima zaista probudio interes na Zapadu za zemlje jugoistočne Europe?

Badić: Dosta. Upravo Andrić sa svojim romanima uvijek iznova budi interes za zemlje bivše Jugoslavije.

Na sljedećoj stranici: O prelasku s hrvatskog jezika na srpski i na ekavicu

Preporuka redakcije